Magazin
RAZGOVOR: ŽELJKA TONKOVIĆ

Migrantski status bitan je čimbenik društvenog raslojavanja
Objavljeno 13. siječnja, 2024.
IZV. PROF. DR. SC. ŽELJKA TONKOVIĆ, ODJEL ZA SOCIOLOGIJU SVEUČILIŠTA U ZADRU

Prije nešto više od dvije godine prezentiran je zapažen znanstveni rad o klasnom strukturiranju hrvatskog društva, objavljen u međunarodnom znanstvenom časopisu European Societies. Autorice tog rada su prof. dr. sc. Karin Doolan i izv. prof. dr. sc. Željka Tonković, obje s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.



U nekom sažetom obliku, što nam o navedenom radu može reći pitali smo prof. Tonković.

- Članak koji spominjete objavila sam u koautorstvu s kolegicom, prof. dr. sc. Karin Doolan, voditeljicom znanstvenog projekta "Društvena stratifikacija u Hrvatskoj: strukturni i subjektivni aspekti", koji je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost. U okviru projekta nastojali smo obnoviti klasnu analizu koja je u hrvatskoj sociologiji dugo vremena bila zanemarena. Kako bismo ispitali klasne nejednakosti, koristili smo više pristupa, a u spomenutom članku usporedile smo rezultate dobivene višedimenzionalnim objašnjenjem klase koji se temelji na radovima poznatog francuskog sociologa Pierrea Bourdieua s rezultatima koji se dobiju kada se klasa definira isključivo na temelju zanimanja. Bez obzira na međusobne razlike, oba su pristupa dala vrlo slične rezultate. Naime, veći dio hrvatskog društva čini radnička klasa - oko 57 %, na drugom mjestu je srednja klasa - oko 31 %, a najmanje je zastupljena tzv. dominantna klasa s 12 %.

REGIONALNE RAZLIKE


Dakle, vaši rezultati potvrđuju da je radnička klasa i dalje najprisutnija u Hrvatskoj. Kako to tumačite?

- Kada govorimo o radničkoj klasi, radi se pretežno o osobama koje nemaju završeno visoko obrazovanje, a zaposlene su kao niže kvalificirani radnici u jednostavnim zanimanjima ili kao industrijski i poljoprivredni djelatnici. Njihove su plaće niže u odnosu prema prosječnoj mjesečnoj netoplaći u Republici Hrvatskoj, budući da se često radi o zaposlenima u nisko plaćenim djelatnostima (npr. prerađivačka industrija, proizvodnja tekstila). S druge strane, dominantna klasa, koju još možemo nazvati višom i višom srednjom klasom, ponajprije obuhvaća menadžere i visokoobrazovane stručnjake u privatnom i javnom sektoru (npr. liječnici, odvjetnici, inženjeri, IT stručnjaci, znanstvenici...). Radi se o osobama koje imaju najviši ekonomski, kulturni i društveni kapital: većinom su fakultetski obrazovane, često imaju i visokoobrazovane roditelje, govore strane jezike, posjeduju ušteđevinu. Ovdje svakako treba istaknuti da je Hrvatska po visokom udjelu radničke klase usporediva s drugim bivšim socijalističkim državama, za koje je - s iznimkom Slovenije i baltičkih zemalja - također karakterističan veći udio radničke klase kao i niži udio menadžera i stručnjaka u zaposlenoj populaciji u usporedbi s najrazvijenijim zemljama Europske unije. Promjene u društvenoj strukturi moguće je očekivati tek uz kontinuirani ekonomski rast i promjenu ekonomske strukture, ali i porezne politike koja uporno potiče rentijerstvo umjesto rada, tehnološkog napretka i inovacija.

Osim zanimanja i razine obrazovanja, postoje li još neka bitna obilježja klasa u Hrvatskoj?

- Naravno, budući da se obrazovanje i zanimanje povezuju i s brojnim drugim indikatorima, poput spola i dobi. Osim toga, ni jedna od triju klasa nije unutar sebe posve homogena. Primjerice, menadžeri i stručnjaci unutar dominantne klase razlikuju se po tome što su menadžeri u prosjeku imućniji i stariji te su češće muškarci. Unutar srednje klase moguće je razlikovati stariju i mlađu srednju klasu koje se, osim po prosječnoj dobi, međusobno razlikuju i po akumuliranom bogatstvu koje je kod mlađe srednje klase razmjerno niže. Generacijske razlike pritom su vidljive i u vrijednostima i kulturnim praksama. Mlađa srednja klasa općenito je mobilnija, govori strane jezike, češće iskazuje liberalne vrijednosti. S druge strane, pripadnici starije srednje klase češće su religiozni i iskazuju tradicionalne vrijednosti. Klasa u koju se može ubrojiti najveći dio hrvatskih građana - radnička klasa - također je unutar sebe diferencirana. Stariji pripadnici te klase češće obavljaju "klasična" radnička zanimanja u industriji, a mlađa je radnička klasa češće zaposlena u uslužnim djelatnostima, npr. u turizmu i ugostiteljstvu. Rezultati našeg istraživanja posebno su izdvojili tzv. potklasu kao najsiromašniji i deprivilegirani segment hrvatskog društva. Radi se pretežno o starijim osobama, češće ženama, koje žive u ruralnim područjima te su nadzastupljene u slabije razvijenim regijama. Konkretno, u statističkoj regiji Panonska Hrvatska - koja obuhvaća i Osječko-baranjsku županiju - potklasa čini gotovo četvrtinu (24,6 %) punoljetnog stanovništva. U tom pogledu istraživanje je pružilo i određeni doprinos razumijevanju regionalnih razlika koje su u Hrvatskoj kao prilično centraliziranoj zemlji dosta izražene.

Dojam je da je ta Vaša analiza itekako aktualna i danas. Pa, ipak, podaci o kojima govorite su iz studenog i prosinca 2017. Što se promijenilo dosada?

- Teško je precizno odgovoriti na to pitanje jer nažalost ne raspolažem novijim podacima koji bi ovako detaljno prikazali klasne nejednakosti u Hrvatskoj. U međuvremenu su se dogodile brojne promjene, uključujući i pandemiju virusa COVID-19, kao i razdoblje ubrzanog gospodarskog oporavka nakon ukidanja epidemioloških mjera. Najveća promjena u društvenoj strukturi u novije je vrijeme izazvana radnim migracijama, odnosno priljevom stranih radnika koji više ne dolaze samo iz susjednih zemalja nego i iz dalekih zemalja poput Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša. Budući da su većinom zaposleni u sektorima u kojima se ne traže visoke kvalifikacije (npr. prijevoz, građevina, turizam...), njihova zastupljenost najviše utječe na dinamiku unutar radničke klase. S obzirom na demografska kretanja, strani radnici u Hrvatskoj su nužni, a njihova puna integracija u hrvatsko društvo bit će jedan od prioriteta u nadolazećim godinama. U kontekstu društvenih nejednakosti migrantski status mogao bi biti bitan čimbenik društvenog raslojavanja u Hrvatskoj, slično kao i u drugim europskim državama koje imaju iskustvo radnih migracija. Intenzitet društvenih promjena, kao i ekonomski rast koji bilježimo posljednjih godina, nalažu nužnost novih istraživanja društvenih nejednakosti u skorije vrijeme.

Kada se uspoređuje hrvatsko društvo danas i u Jugoslaviji, često se spominje razlika u statusu radničke klase, i to s nostalgičnim naglaskom za vremenom kada je radnička klasa živjela bolje nego danas. Vaš komentar?

- Smatram da je nostalgija koju spominjete prisutna u starijoj populaciji koja pamti razdoblje u kojem je možda vladala nešto veća socijalna sigurnost. Osobno držim da je riječ o selektivnoj memoriji, koja istodobno zaboravlja brojne negativne aspekte života u socijalizmu. Narativ prema kojem nam je nekad bilo bolje dijelom je proizvod generacijskog momenta, pri čemu postoji pravilo da se ljudi s nostalgijom prisjećaju "boljih" dana svog djetinjstva i mladosti. Osim toga, nostalgiju za socijalizmom tumačim i kao posljedicu posvemašnje razočaranosti tranzicijom koja je umjesto brzog rasta životnog standarda donijela godine ekonomskog zaostajanja, nezaposlenosti i dugotrajne recesije koja je uslijedila nakon ekonomske krize 2008.

RADIKALNI EGALITARIZAM


Bez obzira na sve probleme, stoji li teza da je srednja klasa u nas i dalje poželjna destinacija, da se nju i dalje doživljava kao klasu u kojoj ljudi dobro žive te da istodobno postoji svojevrsni prezir prema političkim i ekonomskim elitama, u smislu da nisu zaslužili imati bogatstvo i moć s kojima raspolažu...?

- Naši rezultati zapravo pokazuju da je pojam klase u Hrvatskoj pomalo nejasan te se većina građana svrstava u srednju (36,8 %) ili nižu srednju klasu (16 %), dok se gotovo trećina građana smatra pripadnicima radničke klase (32,2 %). Stoga je malo teško govoriti o srednjoj klasi kao poželjnoj destinaciji. S druge strane, prisutne su vrijednosti koje je ugledni hrvatski sociolog Josip Županov još 1970-ih godina nazvao "egalitarni sindrom", a koje su u novije vrijeme empirijski provjerili sociolozi Ivan Burić i Aleksandar Štulhofer. Radi se o vrijednostima koje se mogu opisati kao radikalni egalitarizam, a koji je nespojiv s meritokratskim načelima. Naše istraživanje također je potvrdilo da je egalitarni sindrom u većoj mjeri zastupljen među radničkom klasom i potklasom te u slabije razvijenim regijama, što je i očekivano.

Uzimajući sve okolnosti u obzir, nestaje li srednja klasa ili se ipak oporavlja, sukladno s oporavkom ekonomije, rastom BDP-a, plaća, mirovina... napose u nas, u Hrvatskoj?

- Srednja klasa sigurno ne nestaje, ali teško je tvrditi koliko se brzo oporavlja zbog pritiska inflacije i posljedičnog rasta životnih troškova. Neke od mjera koje je poduzela Vlada sigurno su imale određeni učinak ublažavanja posljedica inflacije, posebno glede cijene energenata. Ovdje bih naglasila da je inflacija teže pogodila radničku klasu i umirovljenike, odnosno osobe koje ionako veći dio dohotka troše na hranu i režije. Srednja klasa zajedno s dijelom dominantne klase, odnosno visokoobrazovanim stručnjacima, pogođena je ponajprije u smislu opadanja kupovne moći i porasta cijena različitih usluga koje koriste. Premda je danas teško bilo što prognozirati, rast BDP-a bi uz očekivani rast plaća trebao donijeti bolja vremena i za srednju klasu. (D.J.)
Srednja klasa u Hrvatskoj sigurno ne nestaje, ali teško je tvrditi koliko se brzo oporavlja zbog pritiska inflacije i sadašnjeg posljedičnog rasta životnih troškova...

S obzirom na demografska kretanja, strani radnici u Hrvatskoj su nužni, a njihova puna integracija u hrvatsko društvo bit će jedan od prioriteta u nadolazećim godinama...

Možda ste propustili...

DR. SC. KREŠIMIR PETKOVIĆ REDOVITI PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Duboka država je batina s dva kraja u političkim borbama za hegemoniju koje premrežuju državu i društvo

HRVATSKI KREATIVNI TURIZAM: KRIŽEVCI CENTAR SVIJETA

Dani oživljene prošlosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. KREŠIMIR PETKOVIĆ REDOVITI PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Duboka država je batina s dva kraja u političkim borbama za hegemoniju koje premrežuju državu i društvo

2

RAZGOVOR: BOŠKO PEŠIĆ

Višestruka subverzija demokratske vladavine prava

3

TEMA TJEDNA: DUBOKA DRŽAVA

Mate Mijić: Postoji
politički utjecaj koji nije
ostvaren na izborima