Biblijska poruka
Piše:
Zvonko Pažin
Vjera
Datum objave: 6. kolovoza, 2022.
Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi
vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da
je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu
našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se
žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi
bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u
dobroga Boga, vjeru u vječni život.
Poslanica Hebrejima na poseban način
hvali vjeru biblijskih velikana: “Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje)
onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je
imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide”. I onda nabraja druge
velikane koji su, vjerujući u Božji poziv, zadobili ono što im je bilo obećano.
Mogli bismo ovdje zastati i upitati se - komu vjerujem? Čemu se nadam?
Što očekujem? Naravno da će bračni drugovi imati povjerenja jedno u drugo.
Naravno da vjerujemo da će naša djeca biti i uspješna i čestita. Naravno da
vjerujemo da će naša draga domovina napredovati u svemu što je dobro i čestito.
Vjerujemo da će i Crkva imati pozitivnu ulogu u ovome društvu. Vjerujemo
prijateljima, vjerujemo rođacima i kumovima. Imamo čak određene vjere u neki
politički pokret ili stranku.
Sve je to i dobro i razumljivo i ljudski.
Međutim, u što god mi ovdje na zemlji stavljali svoje povjerenje, sve je oko nas
prolazno. Tko zna kako će se postaviti moji prijatelji, tko zna kojim će smjerom
ići moja obitelj? Ovo ili ono može zakazati. Nažalost, i to je za očekivati, jer
smo slabi, jer smo promjenjivi i nestalni. Zato nam je temeljna i bitna vjera u
Boga. Vjera u Boga koji je mudar Stvoritelj, vjera u Boga koji je u Kristu
dobrostivi Spasitelj, vjera u Boga koji je ljubav do te mjere da nas poziva za
svoj stol da budemo s njime cijelu vječnost. Vjera u Boga koji je stalan i –
vjeran. Veli psalam: “Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti”. Još
dalje ide prorok Izaija: “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti
za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću”. Ta
obećanja nadvisuju i ovaj život i ovu zemlju. U to vjerovati znači već ovdje i
danas imati velik mir.