Što je to vijača? Na satovima tjelesnog neki tako nazivaju konop za preskakanje. Međutim, vijača je nešto drugo. U stara vremena požnjevena pšenica stavljala se na gumno - kamenom popločenu ravnu površinu - koje je u sredini imalo učvršćen stup zvan stožer, za koji su se privezivali volovi ili magarci, da idu u krug, gaze pšenicu i tako je vrše. Na kraju bi se vilama odvojila slama, a ono što bi preostalo - pljeva i pšenica zajedno - iznosilo se na vjetrovito mjesto, pa bi se širokom lopatom zvanom vijača bacalo u zrak, odnosno vijala bi se pšenica. Vjetar bi otpuhao pljevu, a pšenica je padala na zemlju. Tako se vršila pšenica. Tu sliku - danas jedva razumljivu - uzima Ivan kada govori o Mesiji koji dolazi. Što će on činiti? Veli Ivan: "U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim."

Pljeva i pšenica. Vrijedno i bezvrijedno. Evo, prisjetimo se nečega što nam je prije deset godina izgledalo izuzetno važno i bitno. Je li nam do i danas važno? Događa nam se često i prečesto da u određenom trenutku ne razlikujemo bitno od nebitnoga, nego tek puno kasnije, kada ne možemo primijeniti svoj prijašnji izbor. Budete li imali prilike, porazgovarajte s ljudima iza kojih je dug životni vijek. Za čim danas žale? Što misle da su mogli bolje učiniti? Što im se čini stvarno bitnim u životu, a što bi bilo nevažno? Naravno, ne možemo živjeti njihov život, ne možemo danas živjeti kao prije pedeset godina, ali ono temeljno je isto. Što je važno? Što je bitno? Na primjer, je li stvarno važnija nešto veća plaća ili je možda ipak važnije da mati ostane s novorođenim djetetom maksimalno koliko joj zakon dopušta? Je li taj novac bio toliko važan? Vrlo vjerojatno da će se poslije pokazati da se vrijeme neprovedeno s malim djetetom nikada ne može vratiti…

Vrijeme došašća ipak je vrijeme određene duhovne priprave. Dobro bi bilo razmisliti: Što je pljeva u mome životu, a što zdrava i jedra pšenica? Oko čega bih se trebao više potruditi, a što bih - ipak - trebao ostaviti po strani, unatoč trenutnoj modi i društvenim trendovima. Ako ništa, ovo je vrijeme prigoda za čitanje Božje riječi, za nešto više duhovnog napora, za molitvu. Veli Isus: "Ne živi čovjek samo o kruhu."