Razumljivo je i zdravo da se mi ljudi identificiramo sa svojom obitelji, sa svojim gradom, sa svojom skupinom, sa svojom domovinom. Problemi počinju onda kada zbog toga imamo potrebu druge osuđivati, isključivati i smatrati manje vrijednima. Tu je razlika, na primjer, između zdravog domoljublja i isključivosti. Upravo zato što volim svoje, znam cijeniti tuđe. Ali, evo, po ljudskoj slabosti, često prelazimo tu granicu. Upravo se to dogodilo Isusovim učenicima. Tako se jedanput Ivan (onaj kojega crkvena tradicija smatra najnevinijim među apostolima) obratio Isusu: "Vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." Isus se usprotivio: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je."

To su naše ljudske ludosti. Nije nam važno što netko čini, nego tko to čini. Ako netko iz meni mrske političke stranke pokrene neku humanitarnu akciju, onda ću ustvrditi da je to jeftino prikupljanje političkih poena. Ako netko iz Crkva kaže da bi trebalo uvesti neradnu nedjelju – radi zaštite radnika i radi zaštite obitelji – onda će netko spremno kazati da to svećenici govore samo zato da bi imali više ljudi nedjeljom na misi. Tako kroz te pristrane naočale gledamo postupke svojih bližnjih: snahe i svekrve, šefa i zaposlenika, meni mrskog ili meni dragog susjeda, ovog ili onog novinara.

Nije naše da sudimo i prosuđujemo motive drugih ljudi. Bog sve vidi i zna. Naše je da priznamo da netko čini dobro – pa i iz sebičnih razloga – ali čini dobro. Netko se jako trudi u svome poslu i u svojoj karijeri. Prihvatimo to. Nije naše da apotekarskom vagom mjerimo koliko je u tome zdrave ambicije, a koliko karijerizma. Konačno, kada bi dobro činili samo oni koji su besprijekorni, tko bi uopće činio dobro? Kada bi u svijetu odlučivali samo oni koji su meni mili i dragi, ne bi li to ipak bio crno-bijeli svijet, monoton i beživotan? Isus je Ivanu – ne prekoravajući ga previše – mirno rekao: "Tko nije protiv nas, za nas je." I mirno nastavio svoj put. Zašto i mi ne bismo mirno išli svojim životnim putem veseleći se svakoj dobroj gesti od koga god bila? To donosi radost i duboki mir. Vrijedi pokušati.