Uzmimo ovaj slučaj. Uspješan čovjek četrdesetih godina sav je posvećen poslu. Sada, kada je moguće raditi na daljinu preko računala, doslovno radi do iza ponoći. Hrani se nezdravo, u hodu i u trku. Tu je i puno kave, energetskih napitaka, a češće poseže i za alkoholom, da bi se opustio. Iako kaže da sve to čini za svoju djecu, udaljio se i od njih i od supruge, kao da je stranac u svojoj kući. I onda se dogodi infarkt. Ne bezazlen. Nakon intenzivnog liječenja i oporavka, liječnik – koji mu je prijatelj iz djetinjstva – postavi ga pred sebe i kaže mu brutalno iskreno – kako to već liječnici znaju – ono što bi trebao promijeniti u životu, ako misli živjeti. U biti, trebao bi promijeniti gotovo sve: način posla, prehrane, pića, društvenog angažmana, svoj stav prema vlastitoj obitelji, pa i prema Crkvi. Treba praktički sve promijeniti. To zvuči brutalno. Što da mu odgovori? Vjerojatno da je to izvan pameti, da je nemoguće, da se mora raditi tim tempom ili će ostati bez posla. Ne treba toga čovjeka odmah osuđivati. Odjednom se toliko od njega traži. Čini mu se da to prelazi njegove sposobnosti.

Tako je bilo s Isusom i nekim njegovim učenicima. Kada su podrobnije čuli njegov nauk i ono što od njih traži, pripovijeda Ivan, "mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: ‘Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?‘" I napustili su ga. I danas će mnogi – uza sve poštovanje – tako pristupati kršćanstvu. Ako, na primjer, kažemo da je ljudski život svet od začeća, da bi neradna nedjelja trebala biti sveta, da je bračna veza ona između muškarca i žene, da su obitelj i odgoj djece važniji od profita, onda to nekima može izgledati kao govor iz nekih davnih vremena, pa će reći: "Tvrda je to besjeda. Tko je može slušati?" Nakon što su Isusa zbog toga neki njegovi učenici napustili, on se obratio dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Petar mu odgovara u ime ostalih: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

Čovjek to može prihvatiti ili ne prihvatiti. Sa svoje strane, kršćani vjeruju da Bog čovjeku upravo po Kristu ukazuje na jedini ispravni put, koliko god to u nekim vremenima izgledalo nemoderno i nerealno. Na nama je da izaberemo. Ili, točnije, da izabiremo svakoga dana iznova. Toliki su naraštaji pokazali da je Kristov put – dobar put. Valja se odvažiti.