Datum objave: 7. kolovoza, 2021.
Određeni mediji daju razumjeti kako sinovi i kćeri poznatih glumaca moraju
biti glumci ili bar neke glamurozne osobe. I onda – što je zapravo strašno! –
nekome se kao posebna kvaliteta navodi da je “urbani dečko/urbana cura”, za
razliku od seljačina. Jako je važno odakle si, koja ti je društvena pozadina, u
kojem ministarstvu sjedi tvoj ujak. Ako toga nemaš, jako ćeš se teško probijati
na društvenoj ljestvici. A, evo, povijest pokazuje nešto drugo. Nikola Tesla
rođen je u malenom selu, a školovao se, zamislite, u Hrvatskoj, poslije u
Austriji, a ne na Oxfordu. Einstein je ponavljao razred, Matoš je imao
nedovoljnu ocjenu iz hrvatskog…
Ni Isus nije bolje prošao. U Ivanovu
evanđelju čitamo: “Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: ‘Ja sam kruh
koji je sišao s neba.’ Govorahu: ‘Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li
mu oca i majku? Kako sada govori: Sišao sam s neba?’” Njegovi su protivnici bili
uvjereni da Isus ne može biti pravi prorok – pogotovo ne Mesija – jednostavno
zato što im je bio previše običan. Poznavali su ga od djetinjstva i znali su
njegovu obitelj. Običan dečko iz Nazareta, pa se sad nešto pravi važan… Rekli bi
kajkavci: “Kaj god!”
Upravo tako. Predrasude nam svakodnevno zamućuju
pogled. U novinama prvo pogledamo tko je nešto rekao, a nakon toga površno
pročitamo ono što je rekao. Ako nešto kaže taj-i-taj, odmah znamo da to nema
posebnu vrijednosti ili da je to zlonamjerno ili je rečeno ili učinjeno s nekom
prikrivenom namjerom. Dočim, obratno, ako nešto rekne ili učini netko tko je
važan u našim očima, to je uvijek i dobro i ispravno. I tako zamućujemo svoj
pogled, zatiskujemo uši i zatvaramo svoje srce za tolike dobre riječi i geste
običnih, neznatni ljudi ili onih iz nekog drugog tabora. Ne vidimo i ne cijenimo
dobru volju, dobronamjernu riječ i pogled pun razumijevanja i ljubavi onih s
kojima živimo. Važnije nam je mišljenje naše ekipe.
Ima proroka među
nama. Ima dobrih i dobronamjernih ljudi. Potrebno je samo spustiti pogled s
nekih umišljenih veličina. Ono što je obično i što izgleda kao stara priča,
možda je to upravo ono što nam treba: na primjer, pouzdanje u Boga i molitva, o
čemu nam je govorila naša baka. Sve smo to čuli, sve to znamo još s vjeronauka,
sve to može izgledati kao stara priča, pa ipak, to može promijeniti naš život.
Veličina je u jednostavnosti, kako veli Pismo: “Bog se oholima protivi, a
poniznima daje svoju milost.” Drevan je to put. I siguran.