Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Sin Josipov
Datum objave: 7. kolovoza, 2021.

Određeni mediji daju razumjeti kako sinovi i kćeri poznatih glumaca moraju biti glumci ili bar neke glamurozne osobe. I onda – što je zapravo strašno! – nekome se kao posebna kvaliteta navodi da je “urbani dečko/urbana cura”, za razliku od seljačina. Jako je važno odakle si, koja ti je društvena pozadina, u kojem ministarstvu sjedi tvoj ujak. Ako toga nemaš, jako ćeš se teško probijati na društvenoj ljestvici. A, evo, povijest pokazuje nešto drugo. Nikola Tesla rođen je u malenom selu, a školovao se, zamislite, u Hrvatskoj, poslije u Austriji, a ne na Oxfordu. Einstein je ponavljao razred, Matoš je imao nedovoljnu ocjenu iz hrvatskog…



Ni Isus nije bolje prošao. U Ivanovu evanđelju čitamo: “Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: ‘Ja sam kruh koji je sišao s neba.’ Govorahu: ‘Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: Sišao sam s neba?’” Njegovi su protivnici bili uvjereni da Isus ne može biti pravi prorok – pogotovo ne Mesija – jednostavno zato što im je bio previše običan. Poznavali su ga od djetinjstva i znali su njegovu obitelj. Običan dečko iz Nazareta, pa se sad nešto pravi važan… Rekli bi kajkavci: “Kaj god!”

Upravo tako. Predrasude nam svakodnevno zamućuju pogled. U novinama prvo pogledamo tko je nešto rekao, a nakon toga površno pročitamo ono što je rekao. Ako nešto kaže taj-i-taj, odmah znamo da to nema posebnu vrijednosti ili da je to zlonamjerno ili je rečeno ili učinjeno s nekom prikrivenom namjerom. Dočim, obratno, ako nešto rekne ili učini netko tko je važan u našim očima, to je uvijek i dobro i ispravno. I tako zamućujemo svoj pogled, zatiskujemo uši i zatvaramo svoje srce za tolike dobre riječi i geste običnih, neznatni ljudi ili onih iz nekog drugog tabora. Ne vidimo i ne cijenimo dobru volju, dobronamjernu riječ i pogled pun razumijevanja i ljubavi onih s kojima živimo. Važnije nam je mišljenje naše ekipe.

Ima proroka među nama. Ima dobrih i dobronamjernih ljudi. Potrebno je samo spustiti pogled s nekih umišljenih veličina. Ono što je obično i što izgleda kao stara priča, možda je to upravo ono što nam treba: na primjer, pouzdanje u Boga i molitva, o čemu nam je govorila naša baka. Sve smo to čuli, sve to znamo još s vjeronauka, sve to može izgledati kao stara priča, pa ipak, to može promijeniti naš život. Veličina je u jednostavnosti, kako veli Pismo: “Bog se oholima protivi, a poniznima daje svoju milost.” Drevan je to put. I siguran.

Zvonko Pažin - arhiva

16.10.2021.

Svidjelo se Gospodinu

9.10.2021.

Duh mudrosti

2.10.2021.

Jedno tijelo

25.9.2021.

Ne branite mu

18.9.2021.

Postavimo zasjedu

11.9.2021.

Neću se smesti

4.9.2021.

Dobro je sve učinio

28.8.2021.

Usnama častiti

21.8.2021.

Tvrda je to besjeda

14.8.2021.

Neznatnost