Grad Bologna u Italiji poznat je po najstarijem sveučilištu na svijetu, po izvrsnoj tjestenini, poznat je po građevinama od crvene opeke, ali i po svojim tornjevima. Nisu to crkveni tornjevi. Jednostavno, u svoje su se vrijeme bogati građani Bologne jednostavno natjecali u tome tko će sagraditi viši toranj.Oduvijek je nekim ljudima bio važan visoki status. I evo, o takvom visokom tornju govori već Knjiga Postanka. Veli da su svi ljudi u početku govorili jednim jezikom. I jednoga dana, nakon što su naučili kako se može zidati opekom, ljudi rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!” Međutim, pripovijeda dalje Knjiga Postanka, ta se njihova oholost Bogu nije svidjela. Pobrkao im je jezike, tako da se više nisu mogli sporazumijevati te nisu uspjeli u svome naumu, nego su se raspršili. Biblija ovim slikovitim izvješćem želi reći da duh oholosti dovodi do nesloge i razdora, da duh oholosti razdvaja i dijeli ljude i narode. I onda, u Djelima apostolskim, čitamo posve drukčiji izvještaj. Nakon Isusova uskrsnuća apostoli su se bili sabrali zajedno i molili. I pedesetog dana nakon Uskrsa sišao je na njih Duh Sveti. I evo čuda! Oslobođeni straha izišli su pred okupljeno mnoštvo i počeli propovijedati. A bilo je u mnoštvu ljudi iz cijelog ondašnjega svijeta. I svi su riječi apostola razumjeli na svome materinjem jeziku.Razumljiva je to slika. Dva su moguća duha koja nas mogu voditi. Duh oholosti i duh dobrote i ljubavi. S jedne strane, što god lijepoga imali ili činili, ako je začinjeno nadmetanjem, ohološću, zavišću, mržnjom, ne donosi ni sreću ni mir, nego razdor. Takav duh - duh oholosti i nadmetanja - jest kao žuč razlivena po najukusnijem jelu. Dovodi do razdora, gorčine, praznine. S druge strane, duh solidarnosti, skromnosti i ljubavi jest onaj duh koji sabire, povezuje, usrećuje. Složit ćemo se. Nije presudno što i koliko posjedujemo, nije odlučujuće kakav društveni položaj imamo. Bitan je onaj mir i ona radost koja je iznutra, bitan je onaj duh jednostavnosti i ljubavi, kada se zajedno okupimo u prostodušnosti i dobronamjernosti. To je nenadoknadivo. Za tim treba težiti. Za dobro svoje i za dobro onih s kojima živimo.