Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
U Kristu oživljeni
Datum objave: 21. studenog, 2020.

Kršćani u Starom zavjetu redovito vide navještaj onoga što se ostvarilo u Novom zavjetu. Tako je, primjerice, prijelaz Židova kroz Crveno more slika krštenja: kao što je onaj narod kroz vodu prošao iz ropstva u slobodu, tako novi (kršćanski) narod kroz vode krštenja prelazi iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.

Na sličan način u Prvoj poslanici Korinćanima Pavao uspoređuje prvog čovjeka, Adama, s Kristom, novim Adamom. U svojoj oholosti da on i njegova žena budu “kao bogovi” prvi je Adam prekršio Božju zapovijed i time upropastio sebe i svoje potomke, jer od tada nad svakim čovjekom stoji strašna sjena smrti. Naprotiv, Krist, novi Čovjek, bio je poslušan Bogu sve do smrti i tako je pomirio čovjeka s Bogom i otvorio svakome čovjeku put u vječni život: “Po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni”.Biblija je jasna. Čovjeka upropaštava njegova uznositost, njegova oholost, njegovo uvjerenje da sve može sâm, da mu ne treba Bog i njegovi zakoni. A zapravo, mi smo zadani. Ne možemo mijenjati svoju narav da, primjerice živimo kao ribe (nemamo škrge), ali u isto vrijeme ne možemo - bez strašnih posljedica - modificirati moralne zakone koji su duboko u našoj savjesti. Kao što je to za Adama bilo kobno, kobno je to za svakoga čovjeka koji - što god neki o tome mislili! - traži smisao svoga života izvan Boga. Za neke stvari znamo: loši su pesticidi i herbicidi, teški metali, antibiotici u mesu, zašećerena pića, brza prehrana… A hoće li današnji svijet reći da je loše ići samo za užicima po načelu više, bolje, brže? Neće. Govori se da treba vjerovati u sebe, da treba slijediti svoje srce, da se ne treba obazirati ni na kakve konvencije i zakone, da čovjeka svaki izvanjski autoritet samo koči… I što se događa? Je li takav čovjek sretan? Može li doista ostvariti sve svoje duboke čežnje? Može li ga put njegovih strasti i hirovitih poriva dovesti do mira i sreće?Biblija stavlja za uzor Krista koji se podlaže Bogu, koji poznaje čovjeka do najveće dubine njegova bitka, Bogu koji je dobrota i ljubav, i koji čovjeka potiče na ono što je za njegov mir i za njegovu sreću. Konačno, Bog čovjeku otvara cijelu vječnost i ispunja tako sve njegove čežnje. To se u Kristu i ostvarilo. Baš zato što je bio poslušan i ponizan, on je postavljen gospodarom svega, da se na njegovo ime “prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.” U Adamu svi umiru, u Kristu svi žive. Rekao bi Isus: “Tko ima uši, eka čuje”.
Zvonko Pažin - arhiva

17.4.2021.

Imamo zagovornika

10.4.2021.

Zapovijedi nisu teške

3.4.2021.

Uzeše Gospodina!

27.3.2021.

Pijetao

20.3.2021.

Sa silnim vapajem

13.3.2021.

Oni su se rugali

6.3.2021.

Bič?

27.2.2021.

Tko će protiv nas?

20.2.2021.

Pustinja

13.2.2021.

Pokaži se svećeniku