Na samom početku vladavine kralja Salomona Bog ga pita koji bi dar od njega htio dobiti. Salomon traži od Boga dar mudrosti jer misli da mu je to najvažnija osobina koju treba imati da bi mogao dobro vladati. Bog hvali Salomona zbog tog izbora i daje mu mudrost. Međutim, stvari se poslije i nisu baš najbolje razvijale. Salomon je više shvatio mudrost kao znanje, inteligenciju, pronicavost, ali se ipak pogubio u pravoj mudrosti, onoj koja čovjeka upravlja da vodi mudar, ali i čestit život. Počeo je živjeti jako raskošno. Tako, kad mu je kraljica od Sabe došla u pohode, divila se njegovoj umnosti. Ali kada je vidjela "dvor koji bijaše sagradio, jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Gospodnjem, zastade joj dah". Da bi sve to mogao imati, Salomon je povećavao poreze, a da bi bio "svjetski čovjek", počeo se priklanjati kultovima svojih žena strankinja. Zanemario je vjeru svojih otaca i Boga koji mu je sve to dao. Rezultat: Bog je dopustio da ga naslijedi najnesposobniji od njegovih sinova, Roboam, koji još povećao poreze. Nastala je pobuna i silno se kraljevstvo nepovratno raspalo na dva dijela.

Očito je, mudrost nije isto što i natprosječni kvocijent inteligencije. Nisu li toliki zločinci bili izuzetno inteligentni? Slično su i danas pred našom civilizacijom veliki izazovi. Je li u redu da idemo samo za znanstvenim dostignućima, zanemarujući osnovne ljudske vrednote? Je li u redu da znanstvenici ostvare sve ono što je u njihovoj moći? Tako će netko – tko zna, možda već sutra – dobiti dopuštenje svoje vlade za kloniranjem ljudi, pri čemu bi klon služio samo kao rasadnik organa za presađivanje!? Je li doista normalno i dobro da danas netko može biti biološki otac velikog broja djece koju on neće upoznati i koja njega i svoju braću i sestre nikada neće upoznati? Hoće li možda u bliskoj budućnosti neka vladina institucija odlučivati o životima ljudi određujući čiji život vrijedi štititi, a čiji je život neisplativ, tako da se može eutanazirati, baš kao što je to činio Hitlerov režim?
Mudrost, inteligencija i znanstvena dostignuća bez morala, bez Božjih zakona mogla bi nas odvesti u užase, koje danas ne možemo ni zamisliti. Zato, ne ulazeći u ove strašne mogućnosti, važno je prije svega u vlastitom životu gledati što je plemenito, što je dobro, što je izraz ljubavi, što je stvarno u skladu s našom savješću. Prava mudrost znači i inteligenciju, ali i skromnost i vjernost istinskom dobru koje je ljubav.