Uoči predstavljanja knjige Povijest ginekologije u Osijeku, koje će se održati danas (3. prosinca) u 11 sati u hotelu Waldinger, razgovaram sa Zvjezdanom Fuštin, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije. Rođena Osječanka, mnogima poznata po nadimku Đeđa, drži do svog Osijeka, kao i do svojih pacijentica.

Krenimo s vašom knjigom. O čemu govori, komu je namijenjena i što čitatelji mogu očekivati?

 
- Knjiga govori o povijesti ginekologije u Osijeku, od odlaska Turaka do današnjih dana, s biografijama što starijih što mlađih ginekologa. Govori i o Odjelu za ginekologiju nekad, odnosno o Klinici za ginekologiju danas. Također, na početku knjige mogu se pročitati zanimljivosti o Osijeku, dio je knjige o bludilištima i bludoboljama, nekad raširenim u gradu, o rijetkim operacijama i pacijenticama, o citologiji, o primaljama, instrumentarkama i osoblju Klinike. Knjiga je namijenjena prvenstveno svim Osječanima, pa liječnicima, ali i svima kojima je tema prihvatljiva i za koju imaju interes. Čitatelji, nadam se, mogu očekivati zanimljivo štivo, podatke koje možda nisu znali o gradu, životu grada u prijašnjim stoljećima, te o medicini, zdravstvenoj službi, različitim zakladama, sirotištima i dr. Također, detaljno je opisan razvoj ginekologije i životopisi mnogih poznatih ginekologa. Nadam se da će se čitateljima svidjeti.

Što vas je ponukalo da ju napišete, koliko ste dugo radili na njoj?

- Željela sam ju napisati jer se malo zna o toj temi. Na knjizi sam radila duže od dvije godine, a počelo je ishođenjem dozvole ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Osijek kako bi mi u kadrovskoj službi smjeli izvaditi iz arhive podatke o ljudima koji su nekad radili na Ginekologiji. Nakon toga doslovce sam dane provodila u Državnom arhivu Osijek tražeći podatke o bolnici i ginekologiji nekad. Kad sam prikupila podatke i pojedine arhivske materijale, slijedilo je proučavanje materijala, uključujući i stare udžbenike o ginekologiji i nešto novijih gdje se spominjala osječka ginekologija. Potom je bilo potrebno sve i posložiti u logičan red, odlučila sam se - po godinama. Također, u GISKO-u sam našla neke naslove koji govore o starom Osijeku i pojedinim liječnicima koji su radili i živjeli u našem gradu. Obećala sam si - napisat ću knjigu prije mirovine. I jesam.

Završili ste nekadašnji CUO "Braća Ribar", jeste li već tada naslućivali da će iz tog vašeg razreda poteći toliki liječnici i druge ugledne osobe?

- Završila sam CUO "Braća Ribar" u 4/5 razredu, koji je bio usmjerenja biologija, kemija i fizika, ali nisam naslućivala da će to biti ovako. No kada se velik broj mojih srednjoškolskih kolega upisao na medicinu, takvo se nešto tada moglo naslutiti. Naime, u razredu nas je bilo 39 učenika, od kojih nas 24 liječnika, raznih specijalizacija. Nakon proslava matura, uz fotografije s tih proslava, moj suprug često zna pitati je li to maturalna godišnjica ili konzilij. (smijeh)

Među njima ste i vi. Vaš je prvi odabir bila kirurgija, gdje je zapelo?

- Zapelo je na starom vjerovanju da žena i kirurgija ne idu zajedno. Nešto poput onoga o ženi na brodu. Doduše, kratko sam radila na Kirurgiji, gdje su se kolege trudili da mi što više otežaju posao i život, ali nije im uspjelo. Međutim, koliko god se ja trudila da dokažem da im mogu biti ravnopravna, nije mi uspjelo. Sada je nekoliko kolegica na Kirurgiji i želim im svu sreću.

Potom birate ginekologiju i niste požalili. Koliko čujem, vašim je pacijenticama i više nego drago zbog toga.

- Upravno vijeće tada Opće bolnice u Osijeku tako je odlučilo jer se pokazalo da ipak jesam za kiruršku struku, pa sam prebačena doslovno od petka do ponedjeljka s Kirurgije na Ginekologiju. Tu moram zahvaliti dr. Leu Krupici, koji je taj petak umirovljen, pa se ispraznilo jedno mjesto, gdje sam namještena i gdje je počeo moj rad na Ginekologiji. Prvo sam bila dodijeljena na Odjel humane reprodukcije i sterilitet, zatim na Opću ginekologiju, a dežurstva su uvijek bila u rađaonici. Nakon položenog specijalističkog ispita dodijeljena sam na Opću ginekologiju, a tijekom specijalizacije pohađala sam i poslijediplomski studij iz ginekološke onkologije, ali na odjel Genitalnih tumora nisam dodijeljena zbog istog razloga - jer sam žena. Danas kad gledam na to, možda je i bolje da je tako. Nakon toga odlazim iz Opće bolnice Osijek u primarnu zdravstvenu zaštitu žena jer sam shvatila da ću se tako moći baviti svim dijelovima ginekologije. To tek nisam požalila.

Koliko pacijentica imate?

- Danas imam na popisu oko 7500 pacijentica, a prije ih je bilo i 9000. Sadašnji manji broj je zbog raseljavanja ljudi iz Slavonije, a i pandemije COVID-19, u kojoj je okončan život mnogih mojih pacijentica. Žao mi je zbog tih pacijentica, ali to su uglavnom bile starije žene s brojnim komorbiditetima. Većina njih nije bila ginekološki bolesna. Zašto to navodim? Tijekom rada u ambulanti, u kojoj sam od 1998., uspjela sam cijelu populaciju dugogodišnjih pacijentica naučiti na redovite kontrole i preglede te na posjete kad nešto nije u redu, što je uvelike pridonijelo njihovu ginekološkom zdravlju. Pritom mislim na redovito uzimanje papa-testova, UZV preglede i ginekološke preglede u određenim vremenskim intervalim, tako da je populacija žena, mogu to reći, dobro zbrinuta, bar u mojoj ambulanti.

Iz navedenog je jasno da ste preopterećeni (i ne samo vi), koliki je to problem u vašem svakodnevnom radu, gdje se najviše očituje i kako do rješenja?

- Rješenja za sada nema jer nema dovoljno ginekologa, a svaki je radni dan više nego naporan. Problem se najviše očituje u broju pacijentica koje dolaze dnevno. Možda bi rješenje bilo u izobrazbi mladih gotovih liječnika koje zanima ginekologija, pa da svaki ginekolog dobije jednog ili dva liječnika na edukaciju i poslije, kad polože specijalistički ispit, imate gotovog ginekologa koji bi mogao pridonijeti smanjenju broja pacijentica po liječniku i lakšem radu u ambulanti.

U struci ste oko 35 godina, koliko se u tom razdoblju promijenila sama struka, koliko tehnologija, a koliko pacijentice i njihova očekivanja?

- Struka se mijenja u skladu s razvojem tehnologije, ali i farmacije te se u skladu s promjenama mijenja i način liječenja. Pacijentice se mijenjaju u skladu s modernim načinom života i sve većim zahtjevima od liječnika, a tu posebno mislim na trudnice, koje prema novim smjernicama perinatološkog društva moraju imati određeni broj pregleda, pretraga i UZV-a.



Možda je manje poznato da ste bili i među pionirima zdravstvenog prosvjećivanja preko medija, naime, godinama ste pisali članke za Glas Slavonije. Danas biste bili influencer, kakvih ima i među vašim kolegama. Zašto ste to tada radili?

- Pisala sam da bih žensku populaciju među čitateljstvom najčitanijeg dnevnog lista u Slavoniji i Baranji upućivala na bolesti od kojih mogu bolovati, na to kako se liječiti, kada ići na preglede, koji su to pregledi i sl. To sam radila da bih, koliko je to moguće, pacijentice upućivala na pravi put. Tečaj za trudnice također sam provodila među prvima, čak 20 godina.

Također, bivša ste košarkašica, poslije i liječnica košarkaškog kluba. Jeste li i njih tada, kao što često radite danas, uveseljavali vicevima?! Dajte i nama jedan dobar!

- Ginekolozi su čudni ljudi: tamo gdje drugi traže užitak, oni traže problem. (smijeh)

Nije loš. Završit ćemo knjigama, onima koje vi čitate.

- To su svakako Šerbedžijina Do posljednjeg daha, Pas Ivana Tokina, Vatra u vatri: Ivo Andrić Jedan europski život Michaela Martensa i Vrt kostiju Tess Gerritsen.