Datum objave: 5. prosinca, 2020.
Dr. sc. Vedrana Baraban specijalist je interne medicine i subspecijalist
kardiologije te invazivni kardiolog s ukupno 20 godina radnog staža pri Klinici
za unutarnje bolesti i Zavodu za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Osijek. Prije
tri i pol godine uz rad na Kardiologiji započela je i rad na Objedinjenom hitnom
bolničkom prijemu (OHBP) u KBC-u Osijek. Prvo kao ispomoć, potom godinu dana kao
zamjenica pročelnika, a sada i kao v. d. pročelnika. Uz posao liječnika, veliki
je ljubitelj sporta te i sama godinama redovito trenira i pazi na svoju
prehranu. Uspješno podiže tri kćeri. S ovom neumornom svestranom liječnicom
razgovaramo o kardiovaskularnim bolestima, pandemiji COVID-19 i prijekoj potrebi
za zdravim navikama kao važnom čimbeniku za dug i vitalan život.
Izazov i čast
Specijalist ste interne medicine i imate
subspecijalizaciju iz kardiologije. Uz to od siječnja 2018. specijalizirate i
urgentnu medicinu od koje inače većina liječnika bježi zbog iznimno intenzivnog
i stresnog posla. Što vas motivira? Entuzijazam, izazovi ili nešto treće?-
Baviti se medicinom za mene je oduvijek predstavljalo veliki izazov, čast i
odgovornost. Interna medicina i kardiologija bile su moje prve ljubavi u koje
sam uložila nebrojeno godina učenja, rada i truda. Ta ljubav traje već 20
godina. Prije tri i pol godine kada se na Urgentnom ukazala potreba za
ljudstvom, nisam nimalo dvojila. Odlučila sam to svoje sudjelovanje u radu
Hitnog prijema okruniti specijalizacijom i svladati sve dodatne, nove izazove
koji su samo nadogradnja kardiološkom adrenalinu. Osjećaj kada pristupite i
pomognete hitnom i životno ugroženom bolesniku, uz timski i multidisciplinarni
rad kakav se odvija na Hitnom prijemu, za mene je neprocjenjiv.Unatoč pandemiji
COVID-19, OHBP i dalje je dostupan za sve hitne pacijente, prema svim
standardima, uvažavajući sve elemente struke. I dalje postoje sve druge bolesti
i pacijenti kojima je potrebna pomoć. Kolika je uloga OHBP-a u sprječavanju
širenja virusa, kako ste posložili funkcioniranje sustava?- Od početka pandemije
OHBP neprekidno rješava čitav niz hitnih stanja koja svakodnevno pristižu, uz
dodatne mjere opreza kojima se štite pacijenti i osoblje od mogućeg širenja
zaraze SARS-COV2 virusom. Omogućili smo zbrinjavanje suspektnih pacijenata u
izolacijskim prostorima i epidemiološkoj ambulanti te njihovu obradu i
terapiranje do dolaska nalaza brisa, uz optimalne zaštitu drugih (nesuspektnih)
pacijenata te svih djelatnika. Pri tomu naglašavam veliku važnost naše trijaže
koja, osim što besprijekorno kategorizira pacijente u pet kategorija hitnosti,
procjenjuje i moguću opasnost od potencijalnih nosilaca zaraze. Pandemija je
posvuda otežala uvjete rada, pa tako i na Hitnom prijemu, no s ponosom mogu reći
da se sada još više ističe naš timski rad, međusobna lojalnost i predanost
poslu.Hitni je prijem u bolnicama organiziran kako bi zbrinjavao isključivo
hitne i životno ugrožene pacijente. Unatoč tomu određeni dio pacijenata stiže k
vama pod izlikom "hitno" iako se radi o bolovima koji traju i po nekoliko
tjedana. Koliko to otežava rad? Koliko bolesnika se na dnevnoj bazi pregleda?-
Od početka pandemije mjesečno se kroz OHBP pregleda oko 3500 pacijenata, prije
pandemije i više od 4000. Dnevne brojke variraju od 80 do 150 pregleda, prije
pandemije imali smo i više od 200 pacijenata unutar 24 sata. Hitan prijem
funkcionira na način da se pacijenti pregledavaju po stupnju hitnosti, pa tako
pacijentima s kroničnim tegobama i bez akutizacije svakako odradimo pregled, ali
njihova je procedura zbog toga sporija i duže traje. Stoga sam već početkom
pandemije apelirala preko Radija Osijek da se takav nehitan pacijent ipak prije
obrati obiteljskom liječniku i spriječi nepotrebno izlaganje mogućoj zarazi u
bolničkim prostorima. S druge strane, razumijemo zabrinutost i nelagodu nehitnih
pacijenata i njihovo htijenje za pregledom, jer je pandemija dijelom narušila
ritam njihovih redovnih specijalističkih kontrola, te narušila, kao i većini
populacije, njihovo psihičko zdravlje.S obzirom na vaše veliko iskustvo
invazivnog kardiologa, kakva je po tom pitanju zdravstvena situacija naših
sugrađana? Kako liječiti, a kako spriječiti kardiološke bolesti?-
Kardiovaskularne bolesti još uvijek su u vrhu piramide najvećih uzročnika
smrtnosti u populaciji. Zabrinjavajući je podatak da sve veći broj mladih
obolijeva, ponekad i s teškim posljedicama. Prevencije nikada dosta jer,
nažalost, veliki dio oboljelih počinje se brinuti o svom zdravlju tek nakon
prvog kardiološkog incidenta. Dok na neke rizične čimbenike ne možemo utjecati
kao što je genetska predispozicija, na sve ostale tzv. promjenjive čimbenika
rizika možemo. Naglasak svakako treba staviti na zdravu prehranu, stil života i
tjelesnu aktivnost, pravovremeno liječenje povišenog krvnog tlaka, povišenih
masnoća i šećera u krvi. Veliki problem današnjice predstavlja pretilost koja je
također produkt neadekvatne prehrane i sedentarnog načina života. Proces
ateroskleroze koji dovodi do sužavanja krvnih žila započinje već u ranoj
životnoj dobi, iza druge godine života. Stoga je izrazito važno od malena kod
djece razvijati zdrave prehrambene navike i ljubav prema fizičkoj aktivnosti.
Istaknula bih i problem pretjeranog unosa soli, što je posebno karakteristično
za prehranu našeg podneblja, a malo ljudi zna da natrijska komponenta iz soli
djeluje kardiotoksično. Ne treba zaboraviti i svakodnevni stres kojim je veliki
udio današnje populacije što poslovno što privatno izložen. Tu je i prekomjerna
konzumacija duhanskih proizvoda i alkohola, koja također započinje u sve ranijoj
dobi. Sve skupa to godinama, udruženo ili pojedinačno, može dovesti do velikog
spektra različitih bolesti, a ponajviše bolesti srca i krvnih žila. Ohrabrujuće
je to što se kardiologija i invazivna kardiologija galopno razvijaju i svojim
terapijskim i invazivnim dostignućima mogu razriješiti veliki broj pacijenata
ili im bar osigurati adekvatnu kvalitetu života.
Bezrezervna ljubav
Doktorirali ste, predajte studentima,
izlažete na stručnim skupovima i objavljujete stručne radove. Uz specijalizacije
i subspecijalizacije, rekli bismo, cjeloživotno obrazovanje. Cijeni li dovoljno
današnje društvo stručnost, rad, organizacijske sposobnosti?- Posao bilo kojeg
liječnika podrazumijeva cjeloživotno obrazovanje, neprekidni rad na sebi i
vlastitom usavršavanju. Medicina napreduje iz dana u dan, a mi liječnici moramo
neprekidno nadograđivati svoje znanje svim tim spoznajama koje konačno ulaze u
naše službene smjernice i postupke rada. Kako bi se tijekom cijelog radnog staža
održala optimalna kvaliteta rada i entuzijazam, ovaj se posao prije svega treba
ludo i požrtvovno voljeti. Bezrezervna ljubav i ulaganje uvijek se na kraju
isplate, a osobno sam svjedok da društvo to znati prepoznati i cijeniti.Imate li
vremena za sebe? Čitate li nešto za svoju dušu i pronalazite li možda
inspiraciju u knjigama? Preporučite nam nekoliko naslova.- Svakako se trudim
ostvariti vrijeme za sebe i vrijeme za obitelj. Najdragocjenije mi je naspavati
se i provesti slobodan dan u nekoj sportskoj aktivnosti ili u prirodi s obitelji
ili prijateljima. Odrasla sam čitajući knjige, svjetske i hrvatske klasike.
Pamtim razdoblje kad sam se s ocem nadmetala u čitanju političkih trilera
Roberta Ludluma i s majkom u čitanju humoreski Abrahama Kishona. Moja je srednja
kći dobila ime po knjizi Rebecca Daphne du Maurier. Nažalost, u posljednje
vrijeme stignem čitati samo stručnu literaturu, to mi je uz ova dva velika
radilišta koja pokrivam (OHBP i Kardiologiju) sada prioritetno, no nikako ne
propuštam dobre kazalište predstave, odlazak u kino i na koncerte. To je zaista
nešto što me ispunjava i opušta i stoga čeznutljivo čekam kraj pandemije i
potpuni povratak svih tih dragocjenih segmenata u moj život.