Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Moji novi izazovi nadogradnja su kardiološkom adrenalinu
Datum objave: 5. prosinca, 2020.

Dr. sc. Vedrana Baraban specijalist je interne medicine i subspecijalist kardiologije te invazivni kardiolog s ukupno 20 godina radnog staža pri Klinici za unutarnje bolesti i Zavodu za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Osijek. Prije tri i pol godine uz rad na Kardiologiji započela je i rad na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) u KBC-u Osijek. Prvo kao ispomoć, potom godinu dana kao zamjenica pročelnika, a sada i kao v. d. pročelnika. Uz posao liječnika, veliki je ljubitelj sporta te i sama godinama redovito trenira i pazi na svoju prehranu. Uspješno podiže tri kćeri. S ovom neumornom svestranom liječnicom razgovaramo o kardiovaskularnim bolestima, pandemiji COVID-19 i prijekoj potrebi za zdravim navikama kao važnom čimbeniku za dug i vitalan život.

Izazov i čast
Specijalist ste interne medicine i imate subspecijalizaciju iz kardiologije. Uz to od siječnja 2018. specijalizirate i urgentnu medicinu od koje inače većina liječnika bježi zbog iznimno intenzivnog i stresnog posla. Što vas motivira? Entuzijazam, izazovi ili nešto treće?- Baviti se medicinom za mene je oduvijek predstavljalo veliki izazov, čast i odgovornost. Interna medicina i kardiologija bile su moje prve ljubavi u koje sam uložila nebrojeno godina učenja, rada i truda. Ta ljubav traje već 20 godina. Prije tri i pol godine kada se na Urgentnom ukazala potreba za ljudstvom, nisam nimalo dvojila. Odlučila sam to svoje sudjelovanje u radu Hitnog prijema okruniti specijalizacijom i svladati sve dodatne, nove izazove koji su samo nadogradnja kardiološkom adrenalinu. Osjećaj kada pristupite i pomognete hitnom i životno ugroženom bolesniku, uz timski i multidisciplinarni rad kakav se odvija na Hitnom prijemu, za mene je neprocjenjiv.Unatoč pandemiji COVID-19, OHBP i dalje je dostupan za sve hitne pacijente, prema svim standardima, uvažavajući sve elemente struke. I dalje postoje sve druge bolesti i pacijenti kojima je potrebna pomoć. Kolika je uloga OHBP-a u sprječavanju širenja virusa, kako ste posložili funkcioniranje sustava?- Od početka pandemije OHBP neprekidno rješava čitav niz hitnih stanja koja svakodnevno pristižu, uz dodatne mjere opreza kojima se štite pacijenti i osoblje od mogućeg širenja zaraze SARS-COV2 virusom. Omogućili smo zbrinjavanje suspektnih pacijenata u izolacijskim prostorima i epidemiološkoj ambulanti te njihovu obradu i terapiranje do dolaska nalaza brisa, uz optimalne zaštitu drugih (nesuspektnih) pacijenata te svih djelatnika. Pri tomu naglašavam veliku važnost naše trijaže koja, osim što besprijekorno kategorizira pacijente u pet kategorija hitnosti, procjenjuje i moguću opasnost od potencijalnih nosilaca zaraze. Pandemija je posvuda otežala uvjete rada, pa tako i na Hitnom prijemu, no s ponosom mogu reći da se sada još više ističe naš timski rad, međusobna lojalnost i predanost poslu.Hitni je prijem u bolnicama organiziran kako bi zbrinjavao isključivo hitne i životno ugrožene pacijente. Unatoč tomu određeni dio pacijenata stiže k vama pod izlikom "hitno" iako se radi o bolovima koji traju i po nekoliko tjedana. Koliko to otežava rad? Koliko bolesnika se na dnevnoj bazi pregleda?- Od početka pandemije mjesečno se kroz OHBP pregleda oko 3500 pacijenata, prije pandemije i više od 4000. Dnevne brojke variraju od 80 do 150 pregleda, prije pandemije imali smo i više od 200 pacijenata unutar 24 sata. Hitan prijem funkcionira na način da se pacijenti pregledavaju po stupnju hitnosti, pa tako pacijentima s kroničnim tegobama i bez akutizacije svakako odradimo pregled, ali njihova je procedura zbog toga sporija i duže traje. Stoga sam već početkom pandemije apelirala preko Radija Osijek da se takav nehitan pacijent ipak prije obrati obiteljskom liječniku i spriječi nepotrebno izlaganje mogućoj zarazi u bolničkim prostorima. S druge strane, razumijemo zabrinutost i nelagodu nehitnih pacijenata i njihovo htijenje za pregledom, jer je pandemija dijelom narušila ritam njihovih redovnih specijalističkih kontrola, te narušila, kao i većini populacije, njihovo psihičko zdravlje.S obzirom na vaše veliko iskustvo invazivnog kardiologa, kakva je po tom pitanju zdravstvena situacija naših sugrađana? Kako liječiti, a kako spriječiti kardiološke bolesti?- Kardiovaskularne bolesti još uvijek su u vrhu piramide najvećih uzročnika smrtnosti u populaciji. Zabrinjavajući je podatak da sve veći broj mladih obolijeva, ponekad i s teškim posljedicama. Prevencije nikada dosta jer, nažalost, veliki dio oboljelih počinje se brinuti o svom zdravlju tek nakon prvog kardiološkog incidenta. Dok na neke rizične čimbenike ne možemo utjecati kao što je genetska predispozicija, na sve ostale tzv. promjenjive čimbenika rizika možemo. Naglasak svakako treba staviti na zdravu prehranu, stil života i tjelesnu aktivnost, pravovremeno liječenje povišenog krvnog tlaka, povišenih masnoća i šećera u krvi. Veliki problem današnjice predstavlja pretilost koja je također produkt neadekvatne prehrane i sedentarnog načina života. Proces ateroskleroze koji dovodi do sužavanja krvnih žila započinje već u ranoj životnoj dobi, iza druge godine života. Stoga je izrazito važno od malena kod djece razvijati zdrave prehrambene navike i ljubav prema fizičkoj aktivnosti. Istaknula bih i problem pretjeranog unosa soli, što je posebno karakteristično za prehranu našeg podneblja, a malo ljudi zna da natrijska komponenta iz soli djeluje kardiotoksično. Ne treba zaboraviti i svakodnevni stres kojim je veliki udio današnje populacije što poslovno što privatno izložen. Tu je i prekomjerna konzumacija duhanskih proizvoda i alkohola, koja također započinje u sve ranijoj dobi. Sve skupa to godinama, udruženo ili pojedinačno, može dovesti do velikog spektra različitih bolesti, a ponajviše bolesti srca i krvnih žila. Ohrabrujuće je to što se kardiologija i invazivna kardiologija galopno razvijaju i svojim terapijskim i invazivnim dostignućima mogu razriješiti veliki broj pacijenata ili im bar osigurati adekvatnu kvalitetu života.
Bezrezervna ljubav
Doktorirali ste, predajte studentima, izlažete na stručnim skupovima i objavljujete stručne radove. Uz specijalizacije i subspecijalizacije, rekli bismo, cjeloživotno obrazovanje. Cijeni li dovoljno današnje društvo stručnost, rad, organizacijske sposobnosti?- Posao bilo kojeg liječnika podrazumijeva cjeloživotno obrazovanje, neprekidni rad na sebi i vlastitom usavršavanju. Medicina napreduje iz dana u dan, a mi liječnici moramo neprekidno nadograđivati svoje znanje svim tim spoznajama koje konačno ulaze u naše službene smjernice i postupke rada. Kako bi se tijekom cijelog radnog staža održala optimalna kvaliteta rada i entuzijazam, ovaj se posao prije svega treba ludo i požrtvovno voljeti. Bezrezervna ljubav i ulaganje uvijek se na kraju isplate, a osobno sam svjedok da društvo to znati prepoznati i cijeniti.Imate li vremena za sebe? Čitate li nešto za svoju dušu i pronalazite li možda inspiraciju u knjigama? Preporučite nam nekoliko naslova.- Svakako se trudim ostvariti vrijeme za sebe i vrijeme za obitelj. Najdragocjenije mi je naspavati se i provesti slobodan dan u nekoj sportskoj aktivnosti ili u prirodi s obitelji ili prijateljima. Odrasla sam čitajući knjige, svjetske i hrvatske klasike. Pamtim razdoblje kad sam se s ocem nadmetala u čitanju političkih trilera Roberta Ludluma i s majkom u čitanju humoreski Abrahama Kishona. Moja je srednja kći dobila ime po knjizi Rebecca Daphne du Maurier. Nažalost, u posljednje vrijeme stignem čitati samo stručnu literaturu, to mi je uz ova dva velika radilišta koja pokrivam (OHBP i Kardiologiju) sada prioritetno, no nikako ne propuštam dobre kazalište predstave, odlazak u kino i na koncerte. To je zaista nešto što me ispunjava i opušta i stoga čeznutljivo čekam kraj pandemije i potpuni povratak svih tih dragocjenih segmenata u moj život.