Dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Boris Crnković, najmlađi je dekan u povijesti tog fakulteta. Na navedenom je fakultetu uz uvod u ekonomiju, globalizaciju i menadžment predavao i agrarnu ekonomiju te ekonomiku poljoprivrede. Zbog svih gorućih pitanja vezanih uz gospodarstvo, poljoprivredu i obrazovanje, rekli bismo, pravi čovjek na pravom mjestu.

Koliko je teško predvidjeti gospodarske potrebe i u isto vrijeme kroz studijske programe uspješno usmjeriti nove generacije budućih ekonomskih stručnjaka?

- Obrazovni je sustav u cjelini već duže vrijeme u vrlo izazovnom razdoblju. U današnjem društvu koje je utemeljeno na inovacijama i znanju, koje se stalno mijenja i koje je u svim, a posebno tržišnim aspektima, izloženo značajnoj globalnoj konkurenciji, koje upravo zbog tih stalnih promjena stvara brojne mogućnosti za uspjeh, ali i brojne prijetnje neuspjehom, u društvu koje je izloženo raznim političkim, ekonomskim i tehnološkim izazovima, izvor konkurentske prednosti svake zemlje trebali bi biti snalažljivi, inovativni i kreativni, i u ključnim vještinama educirani stanovnici. Veliki je to izazov za obrazovni sustav. Naime, ako pogledamo neke od poslova koji su danas najtraženiji na tržištu, veliki broj njih prije deset, ili 20 godina, uopće nije postojao. Informacije i znanje kojim danas raspolažemo rastu eksponencijalnom brzinom, u posljednjih se nekoliko godina količina znanja toliko povećala da ju možemo usporediti s količinom znanja nastalom u protekla dva tisućljeća. Već danas prosječan zaposlenik u najrazvijenijim zemljama tijekom karijere mijenja posao više od deset puta. Svijet se iznimno brzo mijenja, a veliko je pitanje koliko se toj promjeni uspijeva prilagoditi obrazovni sustav?! Obrazovni su sustavi vrlo tromi i teško se prilagođavaju, posebice kada je teško prepoznati u kojem će smjeru budućnost ići.

Okosnica vašeg programa je i bolja suradnja s realnim sektorom, poticanje nastavnika na izvrsnost i pokretanje cjelovitog studijskog programa na engleskom jeziku. Koliko ste od navedenog već uspjeli ostvariti?

- Sretan sam i zadovoljan što smo na prošloj sjednici Fakultetskog vijeća usvojili potpuno novi studijski program koji će se moći izvoditi na engleskom jeziku. Veliki je to bio posao i zahvaljujem svim kolegicama i kolegama koji su na programu radili. Program smo radili po uzoru na najbolja svjetska sveučilišta, a tijekom izrade konzultirali smo poslodavce u okruženju, članove našeg Gospodarskog savjeta koji smo osnovali prošle godine, udrugu poslodavaca, naše alumnije, ali i same studente koji su dali brojne i dobrim dijelom prihvaćene sugestije. Uz osnovna ekonomska znanja koja program nudi, trudili smo se u programu poraditi i na razvijanju vještina kod studenata koje su trajne i koje će omogućiti bolje snalaženje u budućem nepredvidljivom svijetu. Spomenut ću ovdje samo neke od njih kao što su vještine kreativnosti i poduzetničkog razmišljanja koje su najuže povezane s otvaranjem novih radnih mjesta. Mnoga najbrže rastuća poduzeća i industrije u nastajanju oslanjaju se na kreativni kapacitet radnika - sposobnost nekonvencionalnog razmišljanja, propitivanje sadašnjeg stanje i zamišljanje novih scenarija.

Kakva je, prema vašem mišljenju, ekonomska situaciji u Slavoniji? Što učiniti da se poveća produktivnost i profitabilnost poljoprivrede?

- Svjesni smo svi situacije, i ona je definitivno daleko od dobre, ali ne dopuštam da se o Slavoniji govori kao o nekakvom slijepom crijevu Hrvatske. Rekao bih da po pitanju gospodarske situacije, a i po pitanju iseljavanja, stanje u Slavoniji nije ništa bolje, ili gore, u odnosu prema ostatku Hrvatske, naravno, ako izuzmemo Zagreb i Istru. Tako je u javnosti malo poznato da je primjerice iz Rijeke i u apsolutnom i u relativnom broju iselilo mnogo više stanovnika nego iz Osijeka, ili da je BDP po glavi stanovnika Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske županije gotovo isti. Pitam se kakav je onda standard života Splićanina koji prosječni kvadrat stana plaća 2000 eura u odnosu prema standardu Osječanina koji prosječni kvadrat stana plaća 1000 eura? Dakle, nije sve tako crno, ali nije sve ni crno-bijelo. Nažalost, i mi Slavonci pridonijeli smo stvaranju te slike besperspektivnosti Slavonije, a to je ono što trebamo mijenjati, jer bez optimizma teško je išta pokrenuti. Naravno, ne želim da me se pogrešno razumije, stanje je teško, ljudi doista odlaze, gospodarstvo je u problemima, ali ništa više u odnosu prema drugim dijelovima Hrvatske. Poljoprivreda svakako jest, i treba biti, okosnica gospodarstva Slavonije, ali poljoprivredu trebamo promatrati isključivo kao biznis i tako se ponašati. Imamo izuzetne primjere uspješnih poljoprivrednih poduzetnika koji su pokazali kako se uz primjenu naprednih tehnologija proizvodnje može uspjeti.

IT sektor i poljoprivreda samo su neki od gospodarskih potencijala koje grad Osijek i Županija moraju iskoristiti. Mogu li se te dvije grane povezati, i imamo li za to dovoljno kvalitetnog kadra?

- Apsolutno! Osijek je sveučilišni grad s kvalitetnim fakultetima koje školuju izvrsne studente. Ono što nama svima u Slavoniji nedostaje jest mala doza optimizma i ponešto samopouzdanja kako bismo se pokrenuli. Mislim da je tu ključ svega, vratiti slavonskom čovjeku vjeru u sebe, jer samo optimizam je ono što nas može pokrenuti. Osijek je već danas prepoznat kao grad koji značajne napore ulaže u razvoj IT sektora, i koji u tome ima izvrsne rezultate. Vjerujem da zajedničkim radom i suradnjom svih dionika možemo tu poziciju dodatno učvrstiti. U poljoprivredi već jesmo lideri, ali ono što našoj poljoprivredi nedostaje, izuzev nekoliko uspješnih primjera, nadgradnja je u smislu prehrambene industrije koja je ta koja daje višu dodanu vrijednost. Trebamo raditi na tome da poljoprivreda ne bude samo sirovinska baza za prehrambenu industriju izvan Slavonije, nego da i Slavonija bude ta koja će proizvoditi i finalne proizvode više dodane vrijednosti.

Odmor nalazite u obilaženju ljepota Baranje, veliku pozornost poklanjate ozelenjivanju vaše okućnice i provođenju slobodnog vremena s djecom? Tko je bolji u šahu, sin ili vi?

- Da, vikende provodim uglavnom s obitelji u dvorištu, kosim travu, uređujem vrt..., a to je nešto što me opušta, u čemu uživam, i što mi omogućava pražnjenje nakupljenog stresa. A i lijepo je uživati u rezultatima rada u vrtu. Nedjeljom često sjednemo u auto i uputimo se negdje u Baranju, pa otkrivamo netaknutu prirodu. I supruga, i djeca, i ja volimo prirodu i uživamo u svakom trenutku koji skupa provedemo u prirodi. Stariji je sin jako dobar u šahu, borba je uvijek neizvjesna. A mlađi sin, koji ima četiri i pol godine, uvijek me pobijedi, naravno, igramo prema njegovim pravilima igre (smijeh).

Kakve vas knjige opuštaju i koje biste naslove svakako preporučili?

- Izdvojio bih tri područja knjiga koje čitam. Prvo je vezano uz moje usko područje znanstvenog interesa, a to je opća ekonomska teorija, i tu bih mogao izdvojiti jedan od svježih naslova, knjigu Cijena profita, nobelovca Josepha Stigliza, koji propitkuje, a ujedno i kritizira sadašnje stanje globalnog kapitalizma koji je, prema njegovu mišljenju, u dubokoj krizi te nudi rješenja kako bi se isti revitalizirao kao značajno socijalno osjetljiviji sustav. Drugo je područje razvoj menadžerskih vještina koje su mi nužne u poslu koji obavljam. Tu bih izdvojio knjigu 7 navika uspješnih ljudi, Stephena R. Coveya, u kojoj se na vrlo zanimljiv način, uz brojne anegdote, ukazuje na navike s pomoću kojih si i u poslovnom i u privatnom životu možemo olakšati ostvarenje naših ciljeva. Treće je područje književnosti, tu češće posežem za klasikom. Izdvojio bih Orwelovu Životinjsku farmu, koja na satiričan način propitkuje pitanje društvenog uređenja.