Tatjanu Grganović, voditeljicu propagande u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku i voditeljicu na Radiju Osijek, najčešće možemo vidjeti vedru i nasmijanu. Kako i ne bi bila dobro raspoložena kad ju je priroda nagradila vrsnim glasom, stasom i još većom mudrošću. Uz to, Tanja i njezin motor brži su od svakog straha. Kad ne radi, uživa u čitanju, vježbanju, putovanjima i kupanju na Dravi.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku godinama je vidljiv i jako važan kulturni segment našega grada. Svjedočimo novim kreativnim iskoracima donjogradskog teatra - kulturu dovozite ljudima pod prozor, izravno u njihov kvart?

- Naše se malo kazalište doista trudi približiti svim segmentima publike, od one najmlađe do nešto zahtjevnije kao što su srednjoškolci. Uz predstave za vrtićku i osnovnoškolsku djecu nižih razreda, radimo i predstave koje su namijenjene višim razredima osnovnih škola i srednjoškolcima. Sezona 19./20. odjednom se pretvorila u koronasezonu i mi smo se u vrlo kratkom vremenu morali preorganizirati. Naši su glumci, dok je to bilo dopušteno, fizički održavali probe, a potom su iz svojih domova snimali videoporuke za naše gledatelje, predstave smo iz teatra preselili na online platforme i televiziju kako bismo i dalje živjeli kazalište i pružili podršku svima koji su bili osuđeni na boravak kod kuće. Ipak, s druge strane, prisilni je lockdown izrodio i novu predstavu. Naime, u suradnji s Gradom Osijekom i Kulturnim centrom, u sklopu sjajno osmišljenog projekta Kultura na kotačima, naši su glumci Ivana Vukićević, Đorđe Dukić i Gordan Marijanović priredili autorski projekt Jednozubi gusar, koji je izveden na Sjenjaku, a čim smo se vratili u Kazalište, predstava je dopunjena i uobličena te je izvedena besplatno na Trgu bana Jelačića i u dvorištima brojnih dječjih vrtića.

Dobro surađujete s Gradom Osijekom. U protekle je dvije godine nekoliko zamjetnih zajedničkih projekata iza vas. O čemu se radi, kako dolazite do ideja i što nam pripremate za nadolazeće dane?

- Dječje kazalište rado sudjeluje u svim gradskim manifestacijama, osobito onima koje se tiču kazališne umjetnosti. Jedan od tih projekata je Kazališni maraton koji je svoje drugo izdanje imao tik uoči koronakrize. Grad je osmislio ovu manifestaciju, a do dječjeg programa svake godine dolazimo zajedničkim promišljanjem. Isto tako, sve premijere na Osječkome ljetu kulture naši su zajednički projekti, tj. koprodukcije. Ljeto kulture nekako osjećam i kao svoje s obzirom na to da sam doista dugi niz godina sudjelovala u organizaciji i bila zadužena za press-službu pa doista volim vidjeti kako raste iz godine u godinu, a osobito kada su uvjeti nemogući, kao što je to bilo ove godine. Kultura je svemu začin, životu daje okus i miris, kultura je ljubav. Zato je iznimno važno da takve manifestacije postoje i rastu, nastaju nove, stvaraju se tradicije koje grad čine gradom. Zapravo, u Osijeku ima toliko događanja da ih čak i netko tko je stalno "na gasu" ne stigne sve obići. Koncerti, likovni sadržaji, kazališni programi kroz godinu u naš grad donose nove ljude, različite estetike, i gotovo je nemoguće popratiti sve što je ponuđeno. Kao i svaka posvuduša, volim na Akademiji vidjeti završne ispite, godišnje izložbe, tamo se mogu ‘nanjušiti‘ sjajni novi suradnici za neke buduće projekte, ali i steći doživotni prijatelji i suputnici kroz zajednički senzibilitet prema umjetnosti. A kad smo već kod korone, baš nam je pomrsila konce i osujetila nas u pripremi nekoliko doista važnih projekata, koje smo morali odgoditi za neko sretnije vrijeme. Nova sezona u kazalištu prilagođena je trenutnoj situaciji, pa smo već osmislili nove predstave koje djeci donose začudne svjetove, a jedan od najvažnijih lutkarskih festivala u Hrvatskoj, Susret lutkara i lutkarskih kazališta - SLUK, ponovno je dogodine u Osijeku i tome se silno veselimo.

Dječje kazalište višegodišnji je partner i Osječkom ljetu kulture. Brojne su premijere nastale tijekom godina suradnje. Što ja vaš zadatak u toj i sličnim suradnjama?

- Osječko ljeto kulture sjajna je platforma za produkciju novih projekata, pa su zajedničkim nastojanjima nastajale neke od ponajboljih kazališnih predstava, koje su građanima otkrivale nova lica gradskih trgova, ulica, zaboravljenih dvorišta, skrivenih zakutaka i čarobnih parkova. Kroz ljeta gradom defiliraju poznati umjetnici i umjetnici koje tek upoznajemo, ali uvijek su to programi koji grade kulturni identitet grada. Moj je zadatak, kao i kod svih predstava našeg kazališta, osigurati vidljivost u medijskom prostoru, organizirati sve što je potrebno za produkciju programa, a tu se ubraja doista sve, od nabave starog poklopca za viteški štit iz mamine smočnice do uređivanja izdanja koja prate predstavu poput plakata i knjižica, komunikacije sa svim suradnicima, glumcima, redateljem, a kada je riječ o Osječkome ljetu kulture i s gradskom upravom, press-službom OLJK-a i publikom.

Osim u Dječjem kazalištu, angažirani ste i na Radiju Osijek. Od ove dvije vaše ljubavi - koja je veća? Ljudi se u dobroj mjeri groze javnih nastupa, javljanja za TV i radio. Što biste im savjetovali?

- Nemjotej me pitati koja je veća, obje su najveće! Radio je moja prva ljubav, ali nije jedina. U mom srcu ima mjesta k‘o u tramvaju, pa onda stane i radio, i novinarstvo, ali i kazalište. Radio obožavam, volim pozornicu, mikrofon, volim voditeljske gaže, volim pisati, a sve to što imam na radiju, imam i u kazalištu. Stalno mislim kako sam imala nevjerojatnu sreću da radim baš ono što volim. Imam se priliku kreativno izražavati na oba svoja radna mjesta, a privatni i poslovni život su mi gotovo neodvojivi jedan od drugoga jer su ljudi s kojima radim većinom i moji prijatelji. Što se tiče savjeta, svim mladim kolegama uvijek prenosim savjet koji sam ja dobila kad sam počinjala svoju radijsku avanturu: govori s osmijehom, i tu dodajem još nešto jako važno, a to je priprema. Bez pripreme nema ni dobrog javljanja, teksta, predstave...

Iziskuje li sav taj posao puno proučavanja stručne literature, djela autora koja se kod vas izvode? Koje biste stručne naslove preporučili svojim mladim kolegama?

- Sve što me pitate još me više čini uvjerenom da sam okružena samo lijepim i sretnim situacijama, i onda mi je lako iz moje emocije pisati o predstavama. Naravno da su neke predstave bolje, a neke najbolje, ali sve su nekako moje i doista volim svoj posao u kojemu mogu pisati dobre vijesti, spajati talentirane suradnike, družiti se s kreativnim ljudima. Čitam sve što posao zahtijeva - od tekstova predstava do romana po kojima su nastali. Još se učim kazalištu i mislim da ću kazalište učiti cijeli život. Preporuka? Čitajte sve što vas veseli. Ali čitajte.

Često vas se može vidjeti na Dravi uz kakav dobar roman. Preporučite našim čitateljima naslove uz koje se, prema vašem mišljenju, najbolje odmoriti u ove tople dane.

- Da, pola moje prtljage za godišnji odmor su knjige. Bez obzira na to idem li na more ili samo na Dravu, idem li autom ili motorom. Knjige moraju stati! Najčešće čitam prema preporuci prijatelja, oni su mi izvor informacija o dobrim naslovima. Svoju kućnu biblioteku držim na razumnom broju knjiga, baš nedavno sam pravila čistku i pun auto knjiga poklonila zato što smatram da knjige trebaju cirkulirati, da ih trebaju listati neki drugi prsti i gledati nove oči. Moj je najveći izvor knjiga velika biblioteka kolege novinara Saše Drinića koji me uvijek opskrbi novim slovima. Volim slikovnice, i ako želite doista pročitati nešto čarobno, preporučam vam Veliku tvornicu riječi francuske autorice Agnes de Lestrade koju je ilustrirala Valeria Docampo, a dobila sam ju na dar od prijateljice, redateljice Tamare Kučinović. Jamčim vam mokro oko svaki put kad ju pročitate.