Nedugo sam na jednom ekonomskom forumu čula nevjerojatnu činjenicu da mi kao zemlja nemamo dostatnu količinu rajčice za potrebe prehrambene prerađivačke industrije.Naravno, radi se o proizvodnji hrane prerađene za svakog našeg potrošača. Brendovi kojima vjerujemo i znamo da iza njega stoji dugogodišnji rad struke, tehnologa, menadžera, vrijednih radnika. Vratimo li se našim rajčicama utvrdit ćemo da mi u našoj županiji imamo dovoljnu količinu ovog povrća za vlastite potrebe, mislim na one svakodnevne, snabdjevajući se na našoj centralnoj tržnici. Sve što trebamo tamo ćemo pronaći od naših vrijednih ljudi iz Baranje, ali i ostatka županije. Tek rijetko ćemo pomisliti da nam je netko nešto dao što nije naše domaće, i da se radi o uvozu. Uostalom, razlika postoji naizgled, dodir, kako god. One prve su rajčice koje imaju tvrdu kožicu i rijetko će vam se pokvariti u hladnjaku, ma koliko dugo vremena stajale.Koliko točno rajčice proizvodimo na godišnjoj razini netko je izračunao. Uvijek se može potkrasti pogreška za koju tonu, a radi se o malim proizvođačima koje nije lako kontrolirati. Tako kažu da godišnje proizvedemo oko 35.000 tona rajčice od kojih se najveći dio konzumira u svježem stanju, a samo se jedna desetina preradi. Ta jedna desetina nije niti slučajno dovoljna za preradu, pa se pribjegava uvozu. Ništa novo. I ovdje se kalkulira, jer rajčica se uvozi cijele godine. Sjećam se da smo kao djeca uvijek koristili voće i povrće koje je vezano uz sezonu. Tako je rajčica imala poseban okus koji se ne može usporediti ni s čim što se danas uveze, a uveze se gotovo petnaest tisuća tona ovog povrća.Istraživači kažu da je u Republici Hrvatskoj najveći proizvođač rajčica Dubrovačko-neretvanska županija, slijedi Istarska županija, čija se proizvodnja uglavnom prerađuje u prehrambeno prerađivačkoj industriji. Da bismo što više smanjili uvoz, ali i osigurali sebi dovoljne količine ovog povrća, naša najveća prerađivačka industrija krenula je sama u proizvodnju, ali i sklapanje dugogodišnjih ugovora s kooperantima na području svoje županije. Tako su kooperanti sigurni da će njihova proizvodnja biti otkupljena i na vrijeme plaćena, a istovremeno imaju sigurnost da će sve što proizvedu biti i plasirano tamo gdje treba.Kako bi se proizvodnja povećala krenuli su i u navodnjavanje, i ne samo na svojim površinama, nego su to učinili i za svoje kooperante. Kažu da takvim postupkom mogu proizvesti i dvije kulture godišnje.Uđemo li u bilo koji trgovački centar prvo što će plijeniti našu pozornost jesu police s voćem i povrćem. Nalaze se na samom ulazu u trgovački centar. Kako tamo, tako i nama zauzimaju jedinstvenu poziciju na tržištu. Dobar dio proizvođača to i traži od trgovačkih lanaca, i ne samo da traži, takva pozicija ima smisla i proizvođačima i potrošačima.Rajčica je stvarno jedinstven proizvod. Od njega se od davnina koristilo gotovo sve, pripremala se zimnica, spravljalo se s ostalim povrćem u kućnoj radinosti. Sada to rade samo rijetki, jer sve što bismo napravili sami dostupno nam je i možemo kupiti. Samo da je proizvodnja veća.