Od malena nas uče, bar one starije, da se može štedjeti onda kad se ima, a ne kad se nema, pa tako postoje različite uzrečice za štednju. Jedna koju sam zapamtila ona je da se pokriješ onoliko koliko ti je dugačak pokrivač. Ako je kratak, vire ti bar noge, a to nije dobro za kućni budžet. A kada je o kućnom budžetu, govore nam da plaću, ili primanja koja već imamo redovito ili povremeno, trebamo podijeliti na tri dijela. Prvi je onaj koji se odnosi na troškove života: stanarinu, hranu i sve što je nužno da preživimo mjesec. To bi bilo po prilici 50 % naših prihoda. Na ispunjenje nekih naših želja, odlazak u kazalište, kino, kupnja odjeće i sl. 30 %. Dvadeset posto trebali bismo uštedjeti, i to bi bila ta neka potrošnja koju smo odgodili na neko vrijeme, ovisno o tome što će nam se u budućnosti događati. U svakom slučaju trebali bismo si osigurati, ako je moguće, i nešto sredstava koja bi bila dostatna ako bi se dogodilo da ne radimo neko vrijeme, tri ili šest mjeseci. Onda još možemo sve te naše troškove podijeliti na fiksne i varijabilne. Ono od čega ne možemo pobjeći i oni drugi koji mogu i ne moraju. Ako je tomu tako, onda i to možemo odgoditi.
Upravo nam se to i događa u posljednjih nekoliko mjeseci. I onda opet statistika. Uvijek se sjetim onoga iz ovog predmeta: "Ako dugo gledaš u neki broj, počet će govoriti". Brojevi su počeli govoriti, pa su tako iz Državnog zavoda za statistiku izračunali da nam je potrošnja u travnju pala 25,5 % u odnosu na isto razdoblje lani. To i nije neka novost, jer bili smo ograničeni u kretanju, pa smo mnogo manje hodali, manje trošili, kupovali samo nužno. Situacija se u travnju nešto popravila, ali ne značajno, pa je tako ovaj pad u odnosu na ožujak bio 19,8 %.
Kada gledamo kretanje pada potrošnje prema sektorima, najveći je pad zabilježen u trgovini neprehrambenim proizvodima, čak 40,5 %. U ovoj statistici ima logike, jer jedino što čovjek mora je piti i jesti. Sve ostalo može čekati. Upravo taj dio - hrana, piće i duhanski proizvodi, pali su za 6,2 %. Zato je rasla internetska trgovina ne baš malih 19,8 %. Najveći pad zabilježen je kod prodaje odjeće, čak 87,8 %. Kućanstva su odlučila da im je dovoljno ono što imaju, a za one malene, prenosilo se s djeteta na dijete. U razgovoru s jednim vozačem teretnih vozila, koji je zaposlen u jednoj velikoj osječkoj tvrtki, doznajem da im je prodaja proizvoda pala i da se izvoz odnosi na sve zemlje bivše Jugoslavije te na Češku. Čudilo ga je što i kako baš Češka. I sad jedna dobra reklama, sasvim bezazlena i izjava tog, relativno velikog kupca naših proizvoda koji ima svoju priču. Ljetovao je na našoj obali davnih godina i vidio čistačice koje čiste hotel proizvodima koji su mu se dopali, pa se raspitao tko je proizvođač. Nakon što je dobio informaciju stupio je u kontakt s tom osječkom tvrtkom i od tada isključivo kupuje naše proizvode. Bavi se održavanjem zgrada u sklopu kojih je i čišćenje svih prostora. Kud ćeš bolje reklame. Bez mnogo uloženog novca u reklamu jedan je proizvod prodao sam sebe.