Nismo ni po čemu specifični kada je u pitanju financijska situacija prouzročena nečim nepoznatim kao što je COVID-19. Sve zemlje imaju problema sa zatvaranjem obveza za koje je zadužena država, pa tako i mi. Kada samo uzmemo neke stavke kao što su isplata mirovina od trideset i devet milijardi kuna na godišnjoj razini, a ono što se prikupi ili, još bolje, što se do sada prikupljalo od doprinosa bilo je oko dvadeset i jednu milijardu kuna. To znači da nam je stalno nedostajalo za zatvaranje samo ove jedne stavke osamnaest milijardi kuna. Pretpostavimo da će to sada biti i više zbog svih onih koji su ostali bez posla ili su u međuvremenu otišli raditi negdje drugdje, a ovo negdje drugdje znači da tamo i uplaćuju sve one poreze i doprinose koje bi inače plaćali u matičnoj zemlji.Kod nas i samo kod nas postoje dva obvezna mirovinska fonda. Onaj prvi međugeneracijske solidarnosti i onaj drugi u koji znamo kako se ulazilo. Do određenih godina života nisi morao, a onda si morao izabrati i taj drugi. Previše se o tome govorilo i pisalo pa ne vrijedi trošiti papir. Ono što je činjenica jest da je do prije nekoliko mjeseci za jednog umirovljenika radilo nešto malo više od jednog radnika. Svakako nedovoljno, bez obzira na to koliko taj jedan radnik zarađivao.Ovaj sustav drugog mirovinskog stupa odavno nemaju Slovačka, Rumunjska, Mađarska, Poljska... Slovenija je zaboravila da se ikad i nudila takva neka mogućnost.Kome ćemo vjerovati ako ne vlastitoj državi? Sva istraživanja to i dokazuju bez obzira na sve povike i ljutnju u nekom svom trenutnom raspoloženju. Pa kada već vjerujemo državi, onda vjerujemo i svom prvom mirovinskom stupu međugeneracijske solidarnosti. Uostalom, to je nešto za što nam jamči naša država. Pa nam se tako svakih nekoliko tjedana oglasi ministar financija i izvijesti nas kako su nam mirovine za sljedeći mjesec neupitne. Osigurana su sredstva za isplatu mirovina do toga i toga mjeseca.Kako bi se sva ta obećanja i ispunila, država se u ovom trenutku morala zadužiti. Ništa se neobično nije dogodilo. Zadužilo se puno zemalja u našem okruženju. Puno ljudi ne radi, nema punjenja proračuna, turistička sezona je upitna, osim ako se ne dogodi neko čudo. Jednostavno se moramo naučiti živjeti sa svim onim što je pred nas stavljeno kao izazov. Nekad je to bila gripa, sada je to COVID-19. Možda će u nekoj budućnosti kada se pronađe cjepivo ovo biti obična gripa, ali do tada moramo preživjeti. Očito novca u sustavu ima, pa se tako država zadužila za oko jedanaest milijardi kuna, i to ni manje ni više nego od mirovinskih fondova. Obvezni mirovinski fondovi upravljaju s više od sto milijardi kuna pa ovo zaduženje i nije tako strašno. Uzmemo li u obzir činjenicu da je kamatna stopa ovog zaduženja manja od jedan posto i na rok od sedam godina, onda ono što se moralo opravdava svako zaduživanje, pa i ovo. Država je obveznim mirovinskim fondovima dala državne obveznice, oni državi novac i slučaj zaključen. Tko bi ikad pomislio da će državi pomoći mirovinski fondovi?