Koliko puta čujemo da su pojedinci zapali u dugove pa pribjegavaju korištenju onih kredita koji iskaču na vašem televizijskom ekranu, gdje nema tajni, samo dođete s osobnom iskaznicom i riješite svoj problem u roku od pet minuta.

A što se onda događa, tek riješite ono nešto zaostataka i ako ne znate i dalje upravljati svojim financijama, u vrlo kratkom vremenu dogodit će se isto. Ponovo i ponovo, ovaj put uz jedan bankarski kredit, pa onda uz drugi i tako unedogled.

Metode upravljanja vlastitim financijama nisu novost. Ono što me ugodno iznenadilo radeći malo na ovoj temi priča je koju su nazvali Kakeibo, a osmislila ju je još davne 1904., ili godinu dana poslije, prva novinarka u Japanu Hani Motoko. Objavila je knjigu o računovodstvu za kućne financije. Toliko godina poslije mnogi se služe ovom metodom kako bi izišli iz "dužničkog ropstva" i konačno stali na kraj onome kada ne znate kako započeti idući dan jer ste nekome dužni. Posve slučajno zatekla sam se na jednom prodajno-naplatnom mjestu mobilne i ostale telefonije. Bez obzira na to što se trudite stati malo dalje od onoga tko je ispred vas, ne možete ne čuti što ljubazni službenik govori osobi koja je upravo dočekala svoj red. Pokušava joj objasniti da svoj račun za mobilni telefon nije podmirila posljednja tri mjeseca i da su je zbog toga isključili. Onda ide pitanje koliko mora platiti da bi je ponovo uključili. I opet objašnjenje da mora platiti bar dva mjeseca, a onda ostaje dug za još jedan mjesec. Dobro sređena žena odlazi jer će još razmisliti. Očito je, nema novca da plati svoj račun. Ako nemaš naviku štedjeti, ništa nije jednostavno. Ali, ako si postaviš osnovna pravila u kućnim financijama, to su primitci, a sve ono što tijekom mjeseca primaš na svoj račun ono je s čime možeš raspolagati. Druga strana ove priče su izdatci. Ono za što uvijek moraš imati dovoljno je plaćanje stanarine, ako nemaš vlastiti stan, kućnih režija, struje, vode, komunalne naknade... Ono što ti je ostalo sada možeš rasporediti i na nešto drugo. Ja imam neka svoja pravila, a to je da veće kupnje ako su mi nužne obavljam uglavnom krajem mjeseca, onda kada znam da će za koji dan stići plaća. Nikada ne znaš što se u međuvremenu tijekom mjeseca može dogoditi i za što će ti novac trebati. Jednostavno se dogodi nešto nepredviđeno. Nikada ne krećem u kupnju jer mi nešto jako treba. Kad god je takva situacija, onda kupiš ono što u tom trenutku najviše košta. Planiranje novog kaputa moguće je na kraju zimske sezone, kada je njegova cijena znatno niža od one početkom sezone. Osim toga, postoji jednostavno pravilo: "Sve želje prespavaj jedan dan." Ako misliš da ti i dalje to nešto treba, kreni i kupi što si namjeravao. Vrlo često mi se dogodi da nešto pogledam danas i sutra, a već dan nakon nemam nikakvu želju da to kupim. Potrošačko društvo nagnalo nas je da kupujemo sve i svašta. Kada konačno shvatimo da nam neke stvari nisu potrebne, postoji mogućnost da nešto i uštedimo, samo da steknemo naviku da se na godišnji odmor može krenuti i s gotovinom koju smo pametnim trošenjem uspjeli uštedjeti.