Tko ima, daj mu - tako bismo jednostavno mogli reći za sve one koji imaju dovoljno novca i prihvaćaju teorije o štednji u trećem mirovinskom stupu. To je stup koji nije obvezan i u kojem se viškovi koji ti se mjesečno pojavljuju u kućnom budžetu usmjeravaju u ovu štednju za starost.Kako to gordo zvuči svima onima kojima ne pada na pamet krenuti u ovaj oblik štednje jer nemaju potrebe. Ostavili im njihovi preci, pa ne moraju misliti na tamo neke stupove koji će se jednom poremetiti i postati smetala u nečijim životima. Ali, dobro, svaki savjet je pametan, pa ako ga netko može poslušati, neka to i učini. Inače, znamo ono o savjetnicima, pametnom ne trebaju, a glupom ne pomažu. Inače, država ovaj oblik štednje pomaže dajući određeni iznos svima onima koji se za ovo odluče.Pogledajmo malo naše okruženje i njihove stupove. Slovenci, koji u mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti izdvajaju 24,35 % iz svojih plaća, nemaju ništa osim jednog jedinog stupa. Drugi stup imale su Mađarska i Poljska. Trebalo je neko vrijeme da shvate kako nije isplativo dirati ono što je već provjereno, a to je prvi stup na koji su se generacije navikle i godinama izdvajale da bi u starosti mogle koliko-toliko pristojno živjeti. Ukinuli su svoj drugi stup i imaju jedan. Sjećam se vremena kada me je jedan kolega iz Mađarske pitao jesmo li ukinuli drugi stup, jer su to oni napravili upravo te godine. Moram priznati da je to meni bilo iznenađenje, jer je netko bio spreman prihvatiti odgovornost i priznati da je pogriješio.Mi to radimo elegantnije od naših susjeda Mađara, Slovaka, Poljaka, Slovenaca. Sada imamo mogućnost pri odlasku u mirovinu prihvatiti metodu u kojoj zbrajamo prvi i drugi stup, pa što ispadne. Možemo sve ono što smo ulagali u drugi stup staviti nazad u prvi, ako bi nam tu mirovina bila veća. To uglavnom građani i čine. Vraćaju se gdje im je bolje, a još uvijek je bolje samo u prvom stupu. To je stup međugeneracijske solidarnosti u koji smo izdvajali 20 % plaće za naše mirovine, i onda je netko rekao da će biti pametnije da tu stavimo 15 %, a onih 5 % u drugi stup, pa će nam onda biti bolje. Ljudi nisu imali izbora, do nekih godina nisi morao u ovo, a ako si bio nešto mlađi, nema pitanja. Samo se odluči u koju ćeš banku, ili bankarski fond, i to je sve. I što je najbolje netko nas je počeo uvjeravati kako je to naš osobni račun. E, kad je tako, ja želim sa svog osobnog računa skinuti ono što sam uplaćivala u drugi stup i ne želim više sudjelovati. To ne bi bilo moguće. Onda više nisam sigurna kako je to moj račun i baš moj novac. Očito sam nešto sitno potpisala i dala ga na upravljanje nekom fondu koji me ne izvještava u što je uložio moj novac, koliko je na njemu zaradio... Nismo jednom slušali kako su veliki mirovinski fondovi negdje na Zapadu propali jer je netko nešto krivo procijenio. Ovih 5 % sigurno nedostaje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, jer s prilično velikim iznosom sufinancira mirovine. Je li netko u toj priči zaradio, koliko njih se u sustavu drugog stupa zaposlilo i za koliko novca upravljaju našim računima?