Tko se ikada bavio poduzetništvom, zna da to nije nimalo lagan posao. Od ideje do realizacije prođe neko vrijeme u koje moraš uložiti svoje znanje, novac, istražiti tržište, plasirati neki proizvod ili uslugu, očekivati da će je tržište prihvatiti i tako ukrug.

Nekad dobiješ, nekad izgubiš, uostalom kao i u svemu u životu. Kako bi država olakšala osnivanje poduzeća, jedna naša prethodna vlada odlučila se za mogućnost osnivanja takozvanih j.d.o.o.-ova, i to za samo deset kuna po tvrtki. Dobro, nije to baš samo deset, ali tako ispada da je sve jeftino. Kako je gospodarstvo živi organizam, tako se događa da se neke tvrtke gase, neke se osnivaju, pa u Hrvatskoj imamo više od dvije stotine i trideset tisuća tvrtki koje rade. Od tog broja oko trideset i sedam tisuća upravo je ovih j.d.o.o.-ova. Kada je riječ o oblicima osnivanja novih tvrtki, za ovaj način registracije kod trgovačkog suda odluči se više od pedeset posto onih koji kreću u poduzetništvo. I to ne bi bio problem da su svi krenuli u to u dobroj vjeri. U posljednjih nekoliko tjedana tiskani mediji bave se poreznim dugom, kako ovih oblika organiziranja poduzeća, tako i ostalih. Nitko nije imun na dug, naročito onaj koji se odnosi na državu. Kada god pomislim na Poreznu upravu, imam strahopoštovanje prema toj ustanovi. Nije mi jasno kako jedan dio naših sugrađana ne osjeća isto. Neki duguju silne milijune i ne trepnu. Prije mjesec dana na kućne adrese nam je stizao dokument vezano uz komunalnu naknadu, a na naslovnici je pisalo porezni postupak. Ljudi su čekali u redu u pošti da bi podigli svoje pismo i pitali se što se to događa da su dobili nešto od Porezne uprave, a sve svoje obveze uredno plaćaju. Prije uvođenja ovog oblika registracije poduzeća, j.d.o.o., postojao je također dug prema državi, pa je tako više od sto tisuća poreznih dužnika dugovalo više od trideset milijardi kuna. Za običan puk ovo je iznos od kojeg se smrzneš ti kao građanin koji živi od plaće i sve svoje obveze uredno plaća, kako onima koji ti isporučuju određenu uslugu tako i prema državi. Tko ima neki kvadrat prostora koji iznajmljuje, ne pada mu na pamet da to radi bez uredne prijave i na to plaća porez svakog mjeseca i, kako sami ljudi kažu, ne daj Bože da se bilo što u stanu dogodi, imam urednu prijavu. A događa se svašta kada zaduženi za bilo kakvu intervenciju u stanu pitaju tko je vlasnik, a tko ste vi što ste nas ovdje dočekali.Vratimo se ovim jednostavnim društvima. U njima uglavnom nije zaposlen nitko. Postoji osnivač i vlasnik koji se bavi nekom djelatnošću i u toj djelatnosti je ostvario neke milijune kuna prihoda. I sada za svoje osnivanje od 10 kuna duguje državi na stotine milijuna kuna. Kako je to uopće moguće pitat ćemo se svi koji ne ostvarujemo nikakve prihode osim redovnih osobnih dohodaka ili mirovine koja još uvijek stiže svakog mjeseca bez obzira na sve povike kako je to velik izdatak za državu.Tvrtke se osnivaju svakog dana, ali se i gase svakog dana, pa je tako Stečajni zakon zadužen za praćenje svih onih koji su u blokadi više od sto dvadeset dana. Tvrtka je ugašena, ali dugovi ostaju.