Upravo se malo stišala priča o potpisima protiv umirovljenja sa šezdeset i sedam godina života, evo nam nove. Uvodi se nacionalna mirovina, i to vrlo brzo. Već iduće godine. Što to uopće znači?

Po prilici to da će svatko u Hrvatskoj tko navrši šezdeset i pet godina bez obzira je li igdje radio i išta uplatio u mirovinski fond imati pravo na mirovinu, i to onu nacionalnu. Ako pratimo dnevna događanja o toj temi, onda ćemo se prisjetiti da je ministar mirovinskog sustava izjavio kako je "sustav neodrživ" i kako nam za isplatu dosadašnjih mirovina nedostaje oko sedamnaest milijardi kuna godišnje. Taj iznos već je ucementiran u državni proračun i s tim svaki ministar koji se prihvatio ovog posla s mirovinama i računa. A računa i s puno više. Kako su uredno zabilježili statističari, hrvatski umirovljenici uglavnom imaju oko trideset godina staža, govorimo o prosjeku. Samo dvadeset posto je onih koji imaju više od četrdeset godina mirovinskog staža i, očekuje se, isto toliko uplata u mirovinski solidarni fond. Iskreno se nadam da je netko izračunao koliko će ovi novi umirovljenici koštati državu ili se ipak varamo. Možda ništa, možda samo nešto sitno.Prema nekim pokazateljima, imamo sto tisuća osoba koje ne primaju mirovinu, nisu je stekle za svog radnog vijeka i sada muku muče kako preživjeti od nekih dodatnih poslića, skupljanja plastičnih boca i dobrih ljudi koji im priskaču u pomoć. Ali pretpostavimo da su vjerojatno sve obuhvaćene sustavom socijalna skrbi ili bar dio njih, pa će se u slučaju nacionalne mirovine brisati iz ovog sustava, a ostat će ova mirovina. Ono što znamo je činjenica da nije sustavom socijalne skrbi obuhvaćen ovoliki broj ljudi. Država dala, država uzela. U razgovoru s prijateljem koji je davno otišao u Australiju razmijenila sam informacije o našem mirovinskom sustavu i sustavu države u kojoj on živi. Zna za naš solidarni mirovinski sustav, ali takav kod njih ne postoji. Svatko onaj tko radi u godinama koje su pred njim uplaćuje iznos koji želi u svoj mirovinski fond. Kada odluči otići u mirovinu i stekne uvjete za to, polako iz mjeseca u mjesec podizat će koliko mu treba. Australija ima sustav nacionalne mirovine, a odnosi se na sve osobe koje nisu uplaćivale u mirovinski fond, nemaju imovinu ni druga primanja. Kada to dokažu državnoj administraciji, imaju pravo mjesečno primati sedamsto pedeset australskih dolara doživotno. Ali ne smiju imati ništa od imovine. Mi bismo to kod nas zvali beskućnicima. Ima ona kvaka u nas Hrvata. Ako zakonodavac utvrdi da ne smiješ imati nikakvu imovinu na svom imenu, evo posla za bilježnike. Svako malo netko će se dosjetiti da bi mogao nešto od države i dobiti pa će svoju imovinu darovnim ugovorom prenositi na djecu, kumove, prijatelje ili koga već. Ako se mora tako, mora se. Ako se od države može dobiti nešto malo, pa upravo za struju i vodu, treba to iskoristiti. Za sada je uvjet koji budući umirovljenici moraju imati onaj da su najmanje petnaest godina živjeli u Hrvatskoj. A ostalo će se tek utvrđivati. Jer je ministar rekao da je sustav neodrživ.