Zašto učimo povijest, događaje iz nekih davnih i ne tako davnih vremena? Promašaje koje su neki napravili i one koji iz tih promašaja trebaju učiti da ih ne bismo ponovili.

Kolikima se o glavu obio rad s jednim kupcem ili pak onaj s jednim tržištem. Ako dođe do bilo kakvog poremećaja, nastaje panika. Nema se više gdje plasirati roba jer je sve bilo usmjereno na jednu jedinu osobu, na jedno jedino tržište.Neki će se možda sjetiti onog famoznog tržišta koje smo u izvozu pratili kao I. E. Kliring. Puno velikih tvrtki radilo je s tim tržištem dugi niz godina i onda je došlo do poremećaja, mijenjale su se državne granice, od velikih zemalja nastalo je puno manjih. Kolike su probleme imali svi oni koji su uljuljani u sve to bezbrižno živjeli. Sada je trebalo sve to zaboraviti, ali ono što se događa kod jedne vrste proizvodnje i jednog velikog kupca ne znači ništa onom drugom, sve ponovo, istraživanje tržišta, promjena proizvodnje. I to nam je trebala biti pouka.Sve češće se šuška, bar u medijima, kako ova turistička sezona nije ono što je trebala biti. Dio udruženja traži smanjenje stope poreza na dodanu vrijednost s 25 % na 13 %. Tvrde da bi se tada riješili problemi u turizmu. Bio bismo konkurentniji. Oni drugi kažu da je nastao problem u privatnom sektoru koji se orijentirao na izgradnju dodatnih apartmana pa da je sada više od šest tisuća novosagrađenih objekata što jednostavno nije moguće popuniti. Bez obzira na to što su građani poticani na gradnju, sada je to očito previše. Neki dan bio je primjer cijena peciva zvanog kroasan i usporedba cijena na moru i onih u Zagrebu. Kažu da za to jednostavno nema opravdanja. Veći obrt trebao bi dati i veću zaradu. Kada je u pitanju samo cijena, onda to nije ono što smo očekivali. Vjerojatno nešto slično misle i oni koji rade u sektoru graditeljstva. Pretpostavimo da bi i oni željeli da porez na dodanu vrijednost bude niži pa bi cijena kvadrata stana ili kuće bila niža i dostupniji svima onima koji nemaju krov nad glavom. Ne treba zanemariti ni činjenicu da upravo graditeljstvo na sebe veže niz djelatnosti. Tu su projektanti, arhitekti, geodeti, država. Slijedi industrija graditeljskog materijala, proizvodnja prozora i vrata, proizvodnja cementa, cijevi, bojleri, pločice... Koliko bismo bili učinkovitiji da više plaćamo radnike upravo u ovom sektoru i da su uvjeti rada drugačiji, s puno poštovanja. Ne bi se događalo da jedni odlaze na drugo gradilište, rade nekoliko dana pa se onda ponovo vraćaju na ono prvo. U međuvremenu je netko od majstora napravio nešto što je mislio da treba, a onaj prvi još nije završio i tako se vrtimo u krug jer svi poduzetnici tvrde da je teško naći dobre majstore. Vjerojatno je istina tu negdje između. Najjeftinija je kvaliteta. Ništa ne radiš dva puta, ne koristiš materijal dva puta za istu stvar, ne koristiš dragocjeno vrijeme dvostruko od onoga koliko ti stvarno treba da se neki posao napravi. Dok to ne shvatimo, šetat ćemo se od zemlje do zemlje dok nas netko ne nauči.