Datum objave: 3. srpnja, 2019.
Stalno slušamo žaljenja za ovim ili onim, prisjećamo se prošlih vremena, uspoređujemo sve s onim od prije rata. Jednostavno smo takvi, nostalgičari ili oni koji realno gledaju na sve što se oko nas događa.
Za početak, sjetila sam se stambenog kredita koji sam silom prilika morala podignuti. Čitala ili ne čitala ono sitno što piše na ugovoru, u ovoj priči je manje važno. Sretna je okolnost da nije bio u švicarcima. Kamatna stopa na stambene kredite bila je 12 % pa se vrlo jednostavno dalo izračunati kolika je glavnica, a kolike kamate. Ako si dignuo kredit na 15 godina s iznosom od recimo 30.000 njemačkih maraka, onda si otplatio 60.000 maraka i usput se molio da se ne dogodi bilo kakav poremećaj na tržištu jer je sve bilo varijabilno. Sada su kamatne stope na stambene kredite već od 2 %. Onima koji danas moraju uzimati kredit da bi riješili problem krova nad glavom i to je puno, a tek onda. Pogledajte kroz prozor, naročito ako ste u prometnoj ulici kao što sam ja. Auto za autom, ne znam koji je bolji, sve je na dodir, pa onaj tko se nije naviknuo na ovu tehnologiju mora najprije proći upute u knjižici dane prilikom kupnje ljubimca. Silno sam se trudila da pronađem neki tamo yugo ili stojadina. Nigdje ni za lijek. Tek jedan prastari fićo vozi tu negdje oko nas isto tako jednog gospodina u godinama koji tvrdi da ništa bolje ne treba. Bio je profesionalni vozač cijeli život i dosadili su mu automobili i čekanje šefova da završe sastanak pa da krene i on svojoj kući jer će ujutro opet u neko šefovo vrijeme morati biti pred njegovom kućom. Mobilni telefoni bili su mislena imenica. Sada ga ima svako dijete od vrtića i mama ga može dobiti kad god želi. Mi smo naše mobilne telefone gasili čim bismo prešli neku od granica. Sada se ne gase, osim kad je u pitanju Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija. Bolje ugasiti nego potrošiti gotovo 20 kuna po minuti za neki razgovor "gdje si i što radiš". Sigurna sam da će se oni malo stariji sjetiti naše taksi-službe na željezničkom kolodvoru. Kada ste u neko doba dolazili s puta i bilo vam je preteško vući sve ono što ste ponijeli i odlučite se zamoliti jednog od tri taksista da vas preveze. To je toliko koštalo da ste se komotno mogli odreći sutrašnjeg ručka za četveročlanu obitelj. Onda razmišljate, možda je ipak bolja opcija tramvaj, pa tu je blizu. Danas imate opcija taksi-službe koliko god želite. Košta tek kunu više od tramvajske karte, odveze vas od mjesta A do mjesta B za stvarno sitan novac. Možete poželjeti taksi kombi i on će doći po vas koliko vas ima. Možete poželjeti sjedalicu za dijete u taksiju koji će doći po vas i to ćete dobiti. Invalidi više ne moraju zazirati od vožnje jer će i njima biti riješen problem. Tako su taksi-vozila postala naši prijatelji. Ne moraš tražiti parking i plaćati ga, ne gubiš vrijeme na takve neke stvari koje se podrazumijevaju ako ideš vlastitim automobilom. Cijena od 15 ili 20 kuna riješit će problem a da ikoga ne molite da vas negdje preveze. Ne isplati se. E pa sad, koje su prednosti a koji nedostatci onda i sada, možemo raspravljati.