Kuća Muačević: Uvrštena u sve preglede osječke moderne arhitekture
Datum objave: 27. ožujka, 2023.
U jednoj od najljepših osječkih ulica, usred rezidencijalne zone stanovanja,
u Keršovanijevoj, izgrađenoj u razdoblju između dva svjetska rata, nalazi se i
samostojeća kuća dr. Branka Muačevića i njegove supruge Vide rođene Rogulić.
Kuću je kao samostojeću vilu 1937. projektirao mladi zagrebački arhitekt
Vladimir Potočnjak.
Potočnjak je rođen u Novom Vinodolskom, 17. siječnja 1904., a umro u
Zagrebu 16. svibnja 1952. Studij arhitekture završio je 1926. u Zagrebu, a radio
je kod arhitekta Adolfa Loosa u Parizu, arhitekta Ernsta Maya u Frankfurtu na
Majni te u Zagrebu kod arhitekta Huga Ehrlicha. Kuća Muačević u nizu
samostojećih vila za zapadnoj strani Keršovanijeve ulice ističe se najčistije
oblikovanim pročeljem. Cijelo je pročelje bez i jednog dekorativnog elementa
uključujući i potpuno utilitarno oblikovanu ogradu balkona na prvom katu.
Zanimljivo je riješen i prostorni raspored kuće gdje se u prizemlju nalazi prema
ulici orijentirana ordinacija, a prema dvorištu gospodarske prostorije kuće od
kuhinje i smočnice do smještaja posluge i sanitarija. Na katu su prema ulici
orijentirane spavaće sobe koje imaju i izlaz na lođu čiji je stup glavni akcent
pročelja. Nadalje se uz sjevernu stranu dvorišnog pročelja nižu prostrane
kupaonice i sanitarni čvorovi, a prema jugu trokrako stubište. Prostrana dnevna
soba na katu ima osvjetljenje s južne i zapadne strane, a na zapadnoj strani iz
nje se izlazi na prostranu terasu koja nema poveznicu s vrtom u prizemlju. Na
izrazito velikim zidnim plohama bočnih pročelja vidljiva je raznolikom veličinom
prozorskih otvora naznačena namjena pojedinih prostorija. Kuću je prema
Potočnjakovu projektu gradila graditeljska tvrtka osječkog arhitekta Vladoja
Aksmanovića, koji je bio Muačevićev brat u loži Budnost.
Kuća Muačević,
čiji su supotpisnici na projektu Branko i Vida Muačević, zbog svojeg je
specifičnog oblikovanja uvrštena u sve preglede osječke moderne arhitekture gdje
se svrstava među najbolja arhitektonska ostvarenja sagrađena u Osijeku u
razdoblju između da svjetska rata. Nažalost, ovo iznimno vrijedno djelo osječke
moderne arhitekture već godinama je potpuno degradirano i nema izvornu funkciju,
kao i susjedna samostojeća kuća dr. Alfreda Fischera čija devastacija, također
bez funkcije, traje već dugi niz godina.
DR. MUAČEVIĆ BIO JE I RAVNATELJ BOLNICE
Dr. Branko Muačević rođen je 22. lipnja 1879. u Osijeku, gdje je i umro 2.
srpnja 1962., te je pokopan na Donjogradskom groblju. Nakon osnovnog i
gimnazijskog školovanja u Osijeku upisuje se na Medicinski fakultet bečkog
Sveučilišta gdje je diplomirao 1903. godine, nakon čega je službovao u bolnicama
u Zagrebu, Bolnici Milosrdnih sestara, Pakracu i Vukovaru, gdje je obnašao i
dužnost ravnatelja bolnice, nakon čega prelazi u rodni Osijek, na Interni odjel
Opće zakladne Huttler-Kohlhofer-Monspergerove bolnice. Ubrzo nakon što je 5.
svibnja 1919. imenovan primariusom, 1921. primljen je u osječku slobodnozidarsku
ložu Budnost, čiji je član ostao do 1940. kada se loža sama raspustila i
razdijelila svu svoju imovinu gradu Osijeku, Učiteljskoj školi i tadašnjem
Gradskom muzeju, današnjem Muzeju Slavonije. Na mjestu primariusa Internog
odjela osječke bolnice, kao i ravnatelja bolnice od 1922. godine, ostao je sve
do uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941., kada mu je zbog nacionalnosti
uskraćen rad u javnoj ustanovi. Od samih početaka svoga rada u suradnji s dr.
Prokopijem Uzelcem i dr. Alfonsom Mužom aktivirao se u radu Crvenog križa i Lige
za borbu protiv tuberkuloze u Osijeku. Nastojao je osječku bolnicu podignuti na
višu razinu u sklopu čega je osnovan i Plućni odjel.