Datum objave: 20. veljače, 2023.
U širokoj osječkoj trgovačkoj ulici koja je nekoć nosila ime znamenite
osječke dobrotvorke Adele Deszathy nalazila se vrlo zanimljiva secesijska
prizemnica koje već odavno nema. Naime, na mjestu današnjeg spomen-obilježja
posvećenog žrtvama velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku, od 1904. godine
do početka uređenja Blok-centra, u drugoj polovici 20. stoljeća, stajala je
izrazito široka poslovna zgrada Stolarske udruge Egger i drug.
Kuću
je 1904. godine projektirao slavni osječki graditelj Ante Slaviček. U cjelini
simetrično komponirano pročelje kuće s lijeve i desne strane imalo je plitko
istaknute rizalite koji su znatno nadvisivali visinu krovnog vijenca središnjeg
dijela kuće. Okomice rizalita osobito su bile naglašene lezenama koje su se
postupno sužavale od baze prema kapitelima koji su bili oblikovani poput
stiliziranih palmeta. Ispod višestruko zaobljenog krovnog vijenca obaju rizalita
bile su smještene štuko-maske s motivom ljupkog ženskog lica bujne, razbarušene
kose, koja se izvija u secesijski stilizirane organske linije koje nastavljaju
obavijati zidove širokog polja atike. Čitavom širinom pročelja protezali su se
natpisi latiničnim pismom na hrvatskom i njemačkom jeziku "DVORANA POKUĆSTVA _
STOLARSKA UDRUGA - EGGER I DRUG - TISCHLER - GRUPPE - MÖBELHALLE". Reklamni je
natpis davao, nadaleko, do znanja da se u unutrašnjosti kuće odvijala vrlo
značajna obrtnička, stolarska djelatnost. U desnom, istočnom rizalitu širine
četiri prozorske osi, nalazila su se četiri dvokrilna prozora s dvokrilnim
oberlihtima te okrugli prozor u zoni tavana, dok su se u lijevom, zapadnom
rizalitu, u prizemlju umjesto prozora nalazili veliki dućanski izlozi.
Središnji, nešto niži dio pročelja, krasila su dva široka ulaza, od kojih je
zapadni bio glavni ulaz u dućan, a istočni je služio kao kolni ulaz u kuću.
Između ova dva ulaza protezao se niz od četiri velika dućanska izloga nad kojima
se, kao i nad dućanskim ulazom, protezala široka tenda koja je služila za
zaštitu namještaja izloženog u izlogu na južnoj strani pročelja. Nad središnjim
se dijelom krovnog vijenca izvijala plitka, secesijski stilizirana atika s
gljivoliko oblikovanim tavanskim prozorom. Svaki plitki pilastar koji je
dinamizirao pročelje između velikih izloga završavao je secesijski stiliziranim
maskeronom u obliku ženske glave.

Ljepotu ove secesijske kuća pamtimo zahvaljujući razglednici koja je služila
u svrhu promicanja ove tvrtke, a isti motiv vlasnicima je poslužio i kao vrlo
lijep i autentičan memorandum tvrtke. Iz jednog od memoranduma ove tvrtke,
otisnutog na računu, saznajemo da je ova tvrtka uspješno poslovala te da je
imala i svoje poslovnice u Beogradu i Rijeci. Zahvaljujući memorandumu, također,
doznajemo da je kuća bila salon namještaja Prvog slavonskog stolarskog udruženja
koje je ovdje imalo svoje atelje za tapeciranje i dekoriranje namještaja. Kuća
je s vremenom pretrpjela brojna preuređenja i prenamjenu djelatnosti koje je,
neumitno, pratilo i postupno uništavanje dekorativnih elemenata pročelja i
unutrašnjosti, da bi na kraju bila srušena kako bi se novoplanirani Blok-centar
otvorio prema Ulici Republike, čime je bio omogućen protok iz smjera Kapucinske
ulice. Prvo je bio srušen zapadni, a zatim i istočni dio kuće.
Ne
smijemo zaboraviti da su između dva svjetska rata 1920-ih u Osijeku izlazile
Stolarske novine te da je1932. godine, u nakladi Stolarskih novina, u Osijeku
izišao, na 76 stranica, Stolarski almanah, čiji je urednik bio Ernest Goldstein,
a ilustrirao ih je Ljudevit Šeterlajn.
RODNA KUĆA ETNOGRAFA SREĆKA LAYA
Na ovoj je kući Društvo hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku
podiglo spomen-ploču koja je trebala Osječane trajno podsjećati na to da se
ovdje rodio slavni hrvatski etnograf i sakupljač seoskog tekstilnog rukotvorstva
Srećko Lay, koji je u Osijeku rođen 1838., a umro je 1913. Nakon rušenja kuće
osječki su muzealci uspjeli spasiti ovu spomen-ploču s pozlaćenim natpisom,
djelo osječkog klesara Konstantina Nanaya, koja je danas sastavni dio Zbirke
skulptura i natpisa Muzeja Slavonije.