Na sjevernoj strani glavne osječke trgovačke, Kapucinske ulice, nastale još krajem 17. stoljeća, do 1904. godine nalazila se široka barokna katnica. Kuća je u drugoj polovini 19. stoljeća bila u vlasništvu osječkog veletrgovca drvima Josipa Sedlakovića, a 1903. godine prodale su je osječkom krojaču Miji Rajalu i njegovoj supruzi Katarini, Sedlakovićeve kćeri Anna Raith i Theresa Kaudelka.

Barokna je katnica ubrzo nakon kupnje porušena kako bi se stvorilo mjesto za gradnju velebne hotelske zgrade. Etablirani osječki krojački obrtnik Mijo Rajal, rođen 1852., u Klatovu, ekonomski je toliko osnažio da je mogao financirati gradnju velikog luksuznog hotela u samom središtu Osijeka. Planove za gradnju potpisao je 1903. osječki graditelj Ivan Domes, centralno grijanje hotela izvela je osječka tvrtka Makso Neurath i drug, a 1919. osmišljen je projekt prenamjene dijela hotela za potrebe kinematografskih projekcija kina Royal, što je izvedeno prema zamisli osječke tvrtke Aksman-Malin-Rožić.

Dvokatna hotelska zgrada ugrađena u ulični niz jedan je od najljepših primjera historicističke arhitekture u gradu Osijeku. Multifunkcionalna restoranska sala služila je, osim za konzumaciju hotelskih objeda, i za onodobne dinamične osječke društvene aktivnosti, koncerte, plesove i kinematografske projekcije. Vlasnik hotela Mijo Rajal hotel je izvorno nazvao prema vlastitom obiteljskom prezimenu Rajal, a kasnije mu je ime promijenjeno u Royal, kako je bilo uobičajenije. Zakupnici su se hotela u više navrata mijenjali, od braće Garay, preko Josipa Weingrubera do braće Görög, koji su kao “Prometno komanditno društvo u Osijeku” u srpnju 1931. godine i kupili hotel od prethodnih vlasnika, dr. Josipa Štefinovića te Julije i Fanike Herzl. Za vrijeme NDH, 27. kolovoza 1942., na kompleks hotela Royal uknjižila se Nezavisna Država Hrvatska, a nepunih godinu dana kasnije, 5. ožujka 1943., uz odobrenje Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja, na hotelski se kompleks uknjižilo “Hrvatsko ognjište u Osijeku”. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 6. prosinca 1946., na temelju sudske odluke, hotel Royal ponovno je upisan kao vlasništvo “Prometnoga komanditnog društva u Osijeku”. U rujnu 1960. dio se hotelskog kompleksa opet uknjižuje kao društveno vlasništvo, a dio i dalje ostaje u vlasništvu “Prometnog komanditnog društva u Osijeku”. Članovi spomenutog “Komanditnog društva” bili su poznati osječki Židovi: dr. Vilim Görög, Viktor Görög, Franjo Görög, Ernest Görög i Zoltan Görög, a svi su stradali u holokaustu. Njihovi nasljednici Julio Görög, Erzsi Balaž rođena Görög, Berta Goldsmith rođena Görög i Lilly Stefoski rođena Görög, u poslijeratnom su razdoblju započeli dugotrajan postupak povrata i obeštećenja za oduzetu pokretnu i nepokretnu imovinu. U obiteljskoj grobnici na gornjogradskom židovskom groblju, uz imena pokopanih članova obitelji: Julija Göröga, umro 1972., Lili Stefoski rođene Görög, umrla 1981. te Erzsi i Vere Balaž, umrle 1947., uklesana su i imena svih u holokaustu ubijenih članova obitelji Görög: dr. Viktor Görög, Mavro Görög, Franjo Görög, Vilim Görög, Zoltan Görög, Ernest Görög te njihov šogor dr. Zoltan Balaž.

Već godinama iznimno zapuštena i oronula zgrada hotela Royal, o kojoj smo već pisali, nedavno je promijenila vlasnike te je započet dugo priželjkivani proces obnove i preuređenja, čime će ovo kultno mjesto ponovno postati elitno okupljalište Osječana i njihovih gostiju te arhitektonski ponos grada Osijeka.

VELEGRADSKI UREĐENA KAVANA

U prizemlju hotela, iza velikih ostakljenih ploha, prostirala se velegradski uređena kavana. Zidne plohe kavane bile su prekrivene golemim zrcalima secesijski stiliziranih okvira od mahagonija, a jednako je tako stilski bio uređen i šank te ostala oprema - od stolaca, preko nažigača za žigice na stolovima, preko srebrnih pladnjeva i vrčeva, pa do šalica za kavu ili čaj, kojima su posluživani gosti. Zidne plohe kavane koje nisu bile prekrivene zrcalima i opremom, bile su ukrašene secesijskim viticama koje su obavijale cijeli prostor.