Jednokatna je ranohistoricistička ugrađena kuća Heinricha Fülera sagrađena prema projektu osječkog graditelja Aloisa Flambacha. Flambachov je potpis na projektu datiran 6. veljače 1866. godine, a s obzirom na to da je kuća projektirana za izgradnju unutar poteza tvrđavske topometne linije, potvrdila ga je i K. U. K. Genie Direction zu Essegg. U samom je naslovu projekta naznačeno kako je riječ o novogradnji od solidnog materijala pokrivenoj crijepom.

Kuća Füller zauzima cijelu površinu čestice oblikovane u obliku kvadra zakošene stražnje strane. Uličnu stranu zauzima pravilni kvadar, dužom stranom položen prema Županijskoj ulici. Ovaj je dio kuće sagrađen u visini jednoga kata s podrumom, a preostali dio građevne čestice obrubljen je prizemnim prostorijama s unutrašnjim dvorištem. Projektom je predviđeno da sredinom prizemlja vodi široki kolni ulaz simetrično flankiran s po jednim velikim dućanom.

Dućani su prema ulici otvoreni dvama velikim izlozima koji ujedno služe i kao ulazi. Dućani su L tlocrta, širom stranom prema ulici, a užom dopiru do dvorišnog pročelja u kojem se nalazi pomoćni ulaz. Krajnji je dio dućana odvojen zidom s uskim vratima. Iza dućana slijedi trijem koji s obje strane završava s dva toaleta. Iz trijema sa svake strane po jedna vrata vode u sjeverno i južno prizemno dvorišno krilo. Tlocrtno su oba krila istovjetno oblikovana, a sadrže po tri velike prostorije međusobno povezane vratima u istoj osi. Po četiri prozora okrenuta su prema dvorištu. Oba stana imaju izlaz i na suprotnoj strani gdje se nalaze pomoćne prostorije. U stražnjem dvorišnom krilu nalaze se četiri stambena, uredska ili skladišna prostora nejednakih veličina i oblika, jer stražnja strana čestice nije paralelna s prednjom. U sredini prednjeg bloka smješteno je prostrano trokrako stubište na južnoj i velika prostorija na sjevernoj strani od kolnog ulaza. Trokrako stubište smješteno je u uvučenom kvadratnom prostoru. Stube su izvedene od šikloškog kamena, a rukohvat nose jednostavno oblikovani lijevani željezni balusteri.

Prvi kat sastoji se od dva nejednako velika stana. Veći stan, sjeverno, prema Županijskoj ulici, ima šest prozora, dok manji, južno, ima četiri prozora. U stanove se ulazi iz širokog hodnika okrenutog prema dvorištu. Na krajevima hodnika smješten je po jedan toalet s pretprostorom i po jedno pomoćno stubište koje vodi na tavan. Oba stana imaju i troprostorno proširenje nad dijelom prizemnih krila, a čine ga kuhinja i djevojačka soba te prostrana smočnica s malim prozorskim otvorom. Projektom je u oba stana naznačen položaj bračnih kreveta spavaonice u tzv. alkovenu. Ispod uličnog dijela kuće nalazi se zasvedeni podrum. Pročelje ove ranohistoricističke katnice riješeno je vrlo jednostavno i s minimumom dekoracije. Prizemlje je od kata razdvojeno plitkim vijencem koji kontinuirano teče i preko središnjeg, blago istaknutog rizalita. Rizalit obuhvaća u prizemlju veliki kolni ulaz s dvokrilnim drvenim vratnicama nad kojima je drvena rešetka te u zoni kata biforom. Lijevo i desno od ulaza smještena su po dva široka izloga s ulazima. Izlozi se sastoje od ulaznih vratnica flankiranih uskim izlozima. Krajem 19. stoljeća vlasnik kuće bio je osječki posebnik Josip Petru, a zakupci dućana u prvoj polovici 20. stoljeća bili su fotografski atelje Varnai, Julius Bauer, Eugen Almasy, dućan "Tivar" odijela, urar i draguljar Gustav Hauslinger i sin, bankovni komisioni mjenjač Josip Kraus, krojačica Roza Pinter, soboslikar Antun Polanc, banka Krausz i drug te mnogi drugi.

STOLJEĆE ATELJEA VARNAI

U dvorišnom je desnom prizemnom prostoru dugi niz desetljeća djelovao najdugovječniji osječki fotografski atelje, Atelje Varnai. Utemeljitelj ateljea bio je Ludwig, od milja u Osijeku zvani Lujo, koji se u Osijek doselio 1909. godine, iz Sombora te je ravno deset godina nakon dolaska u Osijek i umro, Godine 1919. pokopan je na gornjogradskom Židovskom groblju. Njegova supruga i djeca te njihovi nasljednici nastavili su s fotografskom djelatnošću, tako da je atelje u Osijeku uspješno djelovao cijelo jedno stoljeće.