Kuća Mathilde Weichnand s prekrasnim vrtom ima složen povijesni razvoj
Datum objave: 25. srpnja, 2022.
Kuća Weichnand s prekrasnim vrtom u Tvrđi ima poprilično složen povijesni
razvoj, a struktura posjeda mijenjala joj se u više navrata od sredine 18. do
početka 20. stoljeća. U najstarije vrijeme, u 18. stoljeću, na prostoru današnje
kuće bila su tri kućna broja, a na mjestu gdje je danas vrt, još je sredinom 19.
stoljeća stajala kuća, dio tog prostora prema ulici gdje je danas lijepa kovana
ograda. U 18. stoljeću kuća je nosila naziv Stan General-auditora - najstarija
Zemljišna knjiga, u prijevodu dr. Stjepana Sršana, kaže: "Ta je kuća pripadala
njegovoj biskupskoj milosti grofu von Patačiću. Nakon njegove smrti preuzela ju
je vojska zbog duga za primljenu opeku. Njegova je biskupska milost doduše
izdala potvrdu o povratu - revers da će gradu platiti porez i zemljarinu. Kuća
zaprema prema ulici od ugla do Lovre Zeitlera 12 hvati, 4 stope i 10 cola
dužine, prema Wallu od ugla do isusovaca 12 hvati, 4 stope i 10 cola, uz Lovru
Zeitlera ostrag 7 hvati, 1 stopu i 10 cola širine. Ova kuća prema zemljišnim
odredbama nije primila nikakvo zemljište. Vlasnik je Leopold Blumensteter".
Prema
podacima iz 1863., kao vlasnik kuće, na prostoru gdje je danas vrt i današnja
kuća, javljaju se kao vlasnici na četiri čestice 1978, 1979 i 1980 i 1981 Franz
Kesz, Friedrich Mihitzky i Anton Huber kao vlasnik zadnje dvije čestice. Na
popisu vlasnika krajem 19. stoljeća, od 1899. do 1902., kao vlasnica na kućnim
brojevima 11 i 12, Tokarska 5 i 7, upisana je Mathilda udova Weichanand. Sudeći
prema naslovu projekta kuće koji je sačuvan u Državnom arhivu u Osijeku, izgleda
da je gospođa Weichnand dala porušiti tri kuće, dala sagraditi današnju
nekretninu te urediti i proširiti vrt koji je protegnula oko župnog dvora do
isusovačkog samostana, a u kojemu se danas nalazi Dom narodne tehnike. Plan pod
nazivom "Planskizzen/eines ne uzu erbauenden Hause der Frau Witwe Mathilde
Weichnand/Esseg, Festund – Drechslergasse No 5 u. 7" sadrži nacrt pročelja,
tlocrt prizemlja i tlocrt podruma s potpisom vlasnice i zidarskog majstora
Antuna Schramma.
Pročelje ove lijepe historicističke visokoprizemnice sa
šest prozorskih osi simetrično je komponirano. Središnja dva prozora uokvirena
štuko dekoracijom, parapetnom ukladom i segmentno zaključenim natprozornim
lukovima, flankirana su s dva plitka rizalita u čijem su središtu dvostruki
dvokrilni prozori ukrašeni štukaturom i trokutastim, a realizirani su također sa
segmentnim zabatima. Ispod svakog je prozora projektiran i veći podrumski
prozor, a ulaz u kuću je bočno s verande okrenute sjeveru. Uz pročelje prema
sjeveru nadovezuje se visoka ograda od kovanog željeza položena na visoki cokl i
ojačana čvrstim visokim stupovima koji se produžavaju u drugoj ulici u puni
visoki zid. Iz prostranog vrta preko sedam stuba penje se na verandu natkrivenu
limenim krovom te ulazi u hodnik iznimno prostranog stana projektiranog za
najudobnije stanovanje po mjeri visokog građanskog društva na prijelazu iz 19. u
20. stoljeće. Prema ulici orijentirane su tri vrlo velike sobe, od kojih je
središnja najveća, dok je četvrta soba okrenuta prema vrtu i sjeveru. Iz hodnika
se s desne strane, nakon sobe nalazi stubište za tavan, nakon čega je proširenje
u sklopu kojega je toalet, ulaz u podrum i izlaz u svjetlarnik koji omogućuje
osvjetljavanje i provjetravanje kuhinje, djevojačke sobe i kupaonice. U sklopu
svake sobe projektirana je i koso postavljena kaljeva peć, dok je u djevojačkoj
sobi i kupaonici planirano postavljanje okruglih peći od ljevanog željeza te u
kuhinji zidana peć s pećnicom koja se ložila na drva. Podrum, koji se prostire
ispod gotovo cijele kuće, ima tri velike prostorije prema ulici i dvije pod
gospodarskim dijelom stana, a u projekt je ucrtana i mreža kanalizacijskih
cijevi kojima je planirana odvodnja iz zahoda, kupaonice i kuhinje u prizemlju.
Pod djevojačkom sobom i kuhinjom u podrumu je smještena prostorija za pranje i
zasebna prostorija za glačanje rublja. Godine 1911. kuća je bila u vlasništvu
Marije i Marte Weichnand, a unutar jednog šesterosobnog stana iskazano je da je
stanovalo pet osoba koje su koristile jednu kuhinju i jednu kupaonicu. U
Klaićevoj ulici broj 1 stanovali su 1934. godine umirovljenik Aleksandar Bedini,
vojni zvaničnik Nikola Davidov, pomoćni tehničar Dimitrije Komonov i
artiljerijski potporučnik Radivoj Z. Naumović.