Na spoju glavnog gornjogradskog trga i Strossmayerove, nekoć Duge ulice, nalazi se slikovita barokna katnica među Osječanima i danas zvana kod Slona. Unatoč tome što kuća nesumnjivo potječe iz 18. stoljeća, iz razdoblja baroka, najstariji poznati vlasnik bio je vjerojatno Franz Fortier. Njegovo je ime kao vlasnika te nekretnine zabilježeno na karti Osijeka iz 1814. godine.

Kuća je početkom 19. stoljeća nosila kućni broj 267, jer su se kućni brojevi nekoć dodjeljivali redoslijedom gradnje. Njihov se kućni broj zadržavao kao parametar za utvrđivanje identiteta čestice čiji su se gruntovni i katastarski brojevi povremeno mijenjali. Poslije su, krajem 19. stoljeća, uvedene numeracije kuća po ulicama s neparnom, lijevom, i parnom, desnom, stranom niza. Ovaj se način numeracije zadržao do danas, no s obzirom na to da su pojedine ulice u pojedinim povijesnim razdobljima mijenjale smjer početka numeracije, a poneke od njih ih opet vraćale na staro, nije uvijek jednostavno ući u trag izvornim vlasnicima kuća, pogotovo stoga što su pojedine kuće tijekom povijesti srušene, proširene, promijenile položaj kućnog ulaza u drugu ulicu, čime se poslije također povremeno mijenjala ulična numeracija kuća. Ali zahvaljujući najstarijem kućnom broju, dodijeljenom prilikom prvog popisa, a zatim dodjeljivanom broju prilikom dovršetka svake nove kuće, danas ipak možemo, uz manje ili veće napore doći do znatnog dijela najstarijih poznatih vlasnika većeg broja osječkih kuća.

Pomnim istraživanjem saznajemo da je vlasnik kuće kod Slona, nakon Franza Fortiera, postala obitelj Jandl. U popisu Katastarske izmjere iz 1863. kao vlasnica kuće navedena je udovica Ana Jandl, koja se kao vlasnica te nekretnine navodi i u popisu stanovništva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka i 1874. godine.

Pred sam kraj 19. stoljeća vlasnici kuće postali su Miroslav, Franjo, Tereza i Dragutin Broschan, Betta Florschütz i Ana Matzke. Prema popisu iz 1911. vlasnici kuće bili su Miroslav i Franjo Broschan. Iz tog popisa saznajemo da je kuća imala 14 soba, tri kuhinje, šest dućana i 23 nusprostorije unutar četiri jednosobna, jednog dvosobnog i jednog četverosobnog stana. Vjerojatno je dio soba bio vezan uz dućane. Zahvaljujući starim osječkim fotografijama i razglednicama koje se čuvaju u Muzeju Slavonije i Državnom arhivu u Osijeku možemo pratiti i mijene ove kuće. Kuća se vidi na najstarijoj, do sada poznatoj, fotografiji Osijeka, iz 1862. godine, koja se čuva u Zbirci fotografija Muzeja Slavonije. Na nekoliko razglednica Strossmayerove ulice možemo uočiti da je kuća oko 1900. godine imala veliki kolni ulaz u sredini pročelja, koji je nešto poslije zazidan i pretvoren u dućan, a tu funkciju ima i danas. Zazidavanjem kolnog ulaza kuća više nije mogla nositi kućni broj Strossmayerova 2, nego je taj broj u kasnijim poravnanjima preuzela susjedna kuća Gillming, koja je nekoć imala ulični broj 4, a danas ima ulični broj 2. Današnja službena adresa te kuće je Ribarska ulica broj 1 i, za razliku od davnih vremena, kuća je ostala bez svoga dvorišta, koje se nekoć protezalo do slavne osječke Bijele lađe, koja je porušena i na čijem je mjestu danas višekatna poslovna zgrada, a dijelom i stambena višekatnica. Prostrani uglovni dućan u najmu su imali razni osječki trgovci i obrtnici, među kojima je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio i trgovac Felix Czurda, koji je ondje imao trgovinu željeznom robom.

DOM UDRUGE PODUNAVSKIH ŠVABA

Prizemni dućanski prostori i danas služe svojoj izvornoj namijeni dok stambene prostorije na katu umjesto za stanovanje danas služe kao uredi različitih namjena. Najveći stan, na samom uglu, godinama je sjedište Deutsche Gemeinschafta - Njemačke zajednice Osijek/Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, koja okuplja pripadnike njemačke i austrijske nacionalne manjine i njihovih potomaka u Hrvatskoj i inozemstvu. Zanimljiv je detalj da je unutar baš toga stana još uvijek očuvana stara barokna kuhinja s velikom napom kakvih je u našem gradu i kraju preostalo tek nekoliko, te je sačuvan dio izvorne drvene stolarije i metalnih vratnica i rešetki, kao i drvene stube koje vode iz prizemlja na kat.