Wilchelm Carl Hofbauer bio je jedan od najznačajnijih osječkih graditelja u razdoblju historicizma i secesije. U Slavoniju je došao iz Beča na preporuku arhitekta Friedricha von Schmidta, prvo u Đakovo, a zatim početkom 1890-ih u Slobodni i kraljevski grad Osijek. Ovdje je 1893. zatražio i nakon procedure dobio odobrenje za samostalnu graditeljsku djelatnost sa sjedištem u onodobnoj Franjinoj ulici broj 8, danas Zadarska ulica, a dvije se godine kasnije nakratko udružio s jednim od najznačajnijih osječkih tvorničara opeke, Ignatzom Nathanom Schullhofom. Ova zajednička graditeljska tvrtka u Osijeku nije opstala dugo, samo nekoliko mjeseci, nakon čega je graditelj Hofbauer u studenome 1895. ponovno osnovao samostalnu tvrtku pod nazivom "W. C. Hofbauer poduzetnih gradjevinah u Osieku", koju će voditi sve do kraja svoje poslovne karijere 30. lipnja 1912. kada je zatvorio tvrtku, nakon čega se vratio u Beč gdje je dvije i pol godine kasnije i umro.

Građaninom Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka postao je 5. veljače 1899. Hofbauerov graditeljski opus u našem gradu u početku je bio obilježen izgradnjom zgrada u duhu kasnog historicizma, a na samoj prekretnici stoljeća ostvario je svoja prva osječka secesijska djela. Projektom jednokatne uglovnice, ugao Gajevog trga i Radićeve ulice, Izraelitičke pučke škole i Gornjogradske židovske općine 1900. godine sagradio je prvu secesijsku zgradu u Osijeku. Iste godine nastala je prema njegovom projektu i jednokatna uglovnica svratišta Schneller, kasnije hotel Turist, u Radićevoj ulici, te godinu dana kasnije njegova privatna visokoprizemna vila tik uz Židovsku školu.

Godine 1901. Hofbauer je projektirao još jednu visokoprizemnicu za svoje osobne potrebe koju je sagradio u Pejačevićevoj ulici broj 9, a koja je donedavno obilovala brojnim secesijskim dekorativnim elementima u unutrašnjosti i na pročelju. Kuća je još 1911. bila u vlasništvu graditelja Hofbauera i sastojala se od jednog peterosobnog stana s jednom kuhinjom i kupaonicom, dvije pisarne i šest nusprostorija. Za svoje vrijeme ova je kuća pružala vrlo visok nivo života svoga vlasnika. Nastala je na parceli koja je sredinom 19. stoljeća bila u vlasništvu Gornjogradske izraelitičke općine gdje se nalazio i prvi gornjogradski židovski hram koji je bio u funkciji sve do izgradnje velike sinagoge, templa, u Županijskoj ulici 1869. godine. Ova je dvorišna zgrada porušena prije par godina kada je na njenome mjestu sagrađena višestambena zgrada u Aninoj ulici.

Vlasnik kuće Hofbauer u Pejačevićevoj ulici je zatim postao poznati osječki zlatar, draguljar i urar Gustav Slavek u čijem je vlasništvu kuća bila do 1935. kada je umro. Gustav Slavek rođen je u Osijeku 1874., a bio je u braku s Karolinom Vrbanac iz Retfale koja je umrla 1905., nakon što je 1904. rodila kćer Matildu Slavek. Nakon smrti supruge Karoline, Gustav se oženio njenom sestrom Katarinom Vrbanac s kojom nije imao djece. Jedan se urarski rad Gustava Slaveka, zidni sat s početka 20. stoljeća, čuva u Zbirci satova Muzeja Slavonije. Nakon zlatara i urara Slaveka, vlasnik je kuće postao trgovački zastupnik Aleksandar Kohn, a na toj su adresi stanovali i trgovački putnik Eugen Kohn, posjednica Rosa Kohn i liječnik dr. Viktor Kohn. Kućevlasnik Aleksandar rođen je 1878. u Baranjskom Petrovom Selu i 1903. oženio se Rozom Klein, rođenom 1880. u Somboru.

ZAPAMĆEN KAO AUTOR SECESIJSKOG ZDENCA

Prije, za koji dan točno, 110 godina, dana 30. lipnja 1912. osječki je graditelj Wilchelm Carl Hofbauer zatvorio zauvijek svoju graditeljsku tvrtku u Osijeku i preselio se u Beč gdje je dvije i pol godine kasnije, 15. siječnja 1915., i umro. Hofbauer se dva puta ženio. Prvi put 1879. u Beču s Anom Josefom Kašparek, no brak je nakon godinu dana rastavljen, a Wichelm Carl drugi se put oženio 1903. u Budimpešti s Annom Katarinom Mackel. Hofbauer je 3. listopada 1899. u Osijeku prešao iz rimokatoličke u evangeličku vjeroispovijest. U Osijeku će najviše biti zapamćen kao autor prve secesijske zgrade, Židovske škole i Pejačevićevog secesijskog zdenca iz Gradskog vrta, danas na gornjogradskoj promenadi, koji predstavlja najljepši primjer vrtne arhitekture i izvan granica Hrvatske.