Datum objave: 27. lipnja, 2022.
Wilchelm Carl Hofbauer bio je jedan od najznačajnijih osječkih graditelja u
razdoblju historicizma i secesije. U Slavoniju je došao iz Beča na preporuku
arhitekta Friedricha von Schmidta, prvo u Đakovo, a zatim početkom 1890-ih u
Slobodni i kraljevski grad Osijek. Ovdje je 1893. zatražio i nakon procedure
dobio odobrenje za samostalnu graditeljsku djelatnost sa sjedištem u onodobnoj
Franjinoj ulici broj 8, danas Zadarska ulica, a dvije se godine kasnije nakratko
udružio s jednim od najznačajnijih osječkih tvorničara opeke, Ignatzom Nathanom
Schullhofom. Ova zajednička graditeljska tvrtka u Osijeku nije opstala dugo,
samo nekoliko mjeseci, nakon čega je graditelj Hofbauer u studenome 1895.
ponovno osnovao samostalnu tvrtku pod nazivom "W. C. Hofbauer poduzetnih
gradjevinah u Osieku", koju će voditi sve do kraja svoje poslovne karijere 30.
lipnja 1912. kada je zatvorio tvrtku, nakon čega se vratio u Beč gdje je dvije i
pol godine kasnije i umro.
Građaninom Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka postao je 5. veljače
1899. Hofbauerov graditeljski opus u našem gradu u početku je bio obilježen
izgradnjom zgrada u duhu kasnog historicizma, a na samoj prekretnici stoljeća
ostvario je svoja prva osječka secesijska djela. Projektom jednokatne uglovnice,
ugao Gajevog trga i Radićeve ulice, Izraelitičke pučke škole i Gornjogradske
židovske općine 1900. godine sagradio je prvu secesijsku zgradu u Osijeku. Iste
godine nastala je prema njegovom projektu i jednokatna uglovnica svratišta
Schneller, kasnije hotel Turist, u Radićevoj ulici, te godinu dana kasnije
njegova privatna visokoprizemna vila tik uz Židovsku školu.
Godine 1901. Hofbauer je projektirao još jednu visokoprizemnicu za svoje
osobne potrebe koju je sagradio u Pejačevićevoj ulici broj 9, a koja je
donedavno obilovala brojnim secesijskim dekorativnim elementima u unutrašnjosti
i na pročelju. Kuća je još 1911. bila u vlasništvu graditelja Hofbauera i
sastojala se od jednog peterosobnog stana s jednom kuhinjom i kupaonicom, dvije
pisarne i šest nusprostorija. Za svoje vrijeme ova je kuća pružala vrlo visok
nivo života svoga vlasnika. Nastala je na parceli koja je sredinom 19. stoljeća
bila u vlasništvu Gornjogradske izraelitičke općine gdje se nalazio i prvi
gornjogradski židovski hram koji je bio u funkciji sve do izgradnje velike
sinagoge, templa, u Županijskoj ulici 1869. godine. Ova je dvorišna zgrada
porušena prije par godina kada je na njenome mjestu sagrađena višestambena
zgrada u Aninoj ulici.
Vlasnik kuće Hofbauer u Pejačevićevoj ulici je zatim postao poznati
osječki zlatar, draguljar i urar Gustav Slavek u čijem je vlasništvu kuća bila
do 1935. kada je umro. Gustav Slavek rođen je u Osijeku 1874., a bio je u braku
s Karolinom Vrbanac iz Retfale koja je umrla 1905., nakon što je 1904. rodila
kćer Matildu Slavek. Nakon smrti supruge Karoline, Gustav se oženio njenom
sestrom Katarinom Vrbanac s kojom nije imao djece. Jedan se urarski rad Gustava
Slaveka, zidni sat s početka 20. stoljeća, čuva u Zbirci satova Muzeja
Slavonije. Nakon zlatara i urara Slaveka, vlasnik je kuće postao trgovački
zastupnik Aleksandar Kohn, a na toj su adresi stanovali i trgovački putnik Eugen
Kohn, posjednica Rosa Kohn i liječnik dr. Viktor Kohn. Kućevlasnik Aleksandar
rođen je 1878. u Baranjskom Petrovom Selu i 1903. oženio se Rozom Klein, rođenom
1880. u Somboru.
ZAPAMĆEN KAO AUTOR SECESIJSKOG ZDENCA
Prije, za koji dan točno, 110 godina, dana 30. lipnja 1912. osječki je
graditelj Wilchelm Carl Hofbauer zatvorio zauvijek svoju graditeljsku tvrtku u
Osijeku i preselio se u Beč gdje je dvije i pol godine kasnije, 15. siječnja
1915., i umro. Hofbauer se dva puta ženio. Prvi put 1879. u Beču s Anom Josefom
Kašparek, no brak je nakon godinu dana rastavljen, a Wichelm Carl drugi se put
oženio 1903. u Budimpešti s Annom Katarinom Mackel. Hofbauer je 3. listopada
1899. u Osijeku prešao iz rimokatoličke u evangeličku vjeroispovijest. U Osijeku
će najviše biti zapamćen kao autor prve secesijske zgrade, Židovske škole i
Pejačevićevog secesijskog zdenca iz Gradskog vrta, danas na gornjogradskoj
promenadi, koji predstavlja najljepši primjer vrtne arhitekture i izvan granica
Hrvatske.