Osječani su ponosni na svoje perivoje, drvorede i šetnice koje su naslijedili od svojih predaka. Koncentracija perivoja u gradu Osijeku primjetna je u neposrednom okruženju barokne gradske jezgre Tvrđe. Kada je još pretkraj 19. stoljeća, a osobito početkom 20. stoljeća počelo selektivno rušenje golemog kompleksa baroknih gradskih zidina, na njihovu se mjestu namjeravalo podići velike površine zasađene drvećem. Već je u razdoblju secesije postojao plan kojim se na mjestu tvrđavskih zidina planira podizanje zelenih površina, drvoreda i perivoja, te izgradnja nove gradske vijećnice i gradskog kazališta.

Prvi svjetski rat prekinuo je realizaciju urbanistički sjajno osmišljenog razvoja Osijeka. Nakon završetka Prvog svjetskog rata grad više nije bio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, nego se našao na periferiji nove kraljevine u kojoj je s vremenom sve više gubio prometni i bilo kakav drugi značaj. Gradske su zidine srušene do 1925. godine, a na njihovu je mjestu planiran široki zeleni pojas mjestimično popunjen reprezentativnim javnim zgradama. Tako je jedan od najstarijih gradskih perivoja, Pukovnijski vrt, koji je ime dobio po osječkoj 78. pješačkoj pukovniji, proširen prema istoku širokim pojasom nastalim rušenjem složene barokne fortifikacijske strukture, koja je do danas ostala hortikulturno nedorečena. Nadalje se nasuprot Pukovnijskom vrtu planiralo na velikoj zelenoj površini izgraditi novu gradsku vijećnicu i kazalište. Ta je stara ideja tinjala desetljećima, pa je prilikom parcelacije zemljišta, djelomično na prostoru bivših gradskih zidina, ta površina dobila naziv Vijećnički trg. Osječani su se još dugo nadali izgradnji tih dviju važnih gradskih institucija, pa su na tom prostoru privremeno organizirali, od 1927. do 1933., iznimno važnu gospodarsku manifestaciju - Osječki velesajam. Prva se velesajamska priredba odvila 1925. u palači Županije i na još nekoliko lokacija, sljedeće se godine održala na Gajevu trgu, a nadalje do kraja na prostoru današnjeg Perivoja kralja Petra Krešimira IV. Nakon ukinuća Velesajma porušeni su brojni zidani i montažni izložbeni paviljoni, a prostor je preuređen u geometrijski organiziran gradski perivoj koji danas stoji kao zaštićeni spomenik prirode. Oko njega su u međuvremenu sagrađene brojne dvokatnice u stilu secesije i art decoa te dvije iznimno vrijedne javne zgrade - Sokolski dom i Okružni red za osiguranje radnika, današnji centralni Dom zdravlja.

Pred južnim pročeljem Doma zdravlja formiran je, također u razdoblju između dva svjetska rata, jedan od najmanjih perivoja - Perivoj kneza Branimira. Zapadna granica mu je Zagrebačka, a istočna granica Ulica Otokara Keršovanija. Cijeli je perivoj okružen dvokatnim stambenim zgradama s iznimkom jednokatne samostojeće zgrade Šegrtskog doma. Južnu stranu Perivoja zatvara niz stambenih dvokatnica koje su za potrebe stanovanja svojih obitelji ili za iznajmljivanje sagradile mnoge ugledne osječke obitelji. Ti iznimno komforni stanovi, za način života onoga doba, i danas su epicentar elitnog osječkog stanovanja. U središtu grada uronjeni u obilno zelenilo bez osobito velikog prometa, ti stanovi pružaju prekrasan užitak stanovanja.

Nadalje se prema istoku parkovni prsten oko Tvrđe završava Perivojem kralja Držislava, koji je podignut 1956. i oblikovno potpuno odgovara duhu onoga vremena. Projektirala ga je značajna hrvatska krajobrazna arhitektica Silvana Seissel, koja je sudjelovala i u pokušajima hortikulturnog uređenja Perivoja kralja Tomislava, u kojemu je podigla plitke dječje bazene za kupanje, pergole za hlad nad klupama i druge popratne sadržaje za dječju igru, uključujući i dječji zahod, koji još odolijeva višedesetljetnom neodržavanju.