Današnji je grad Osijek bio utemeljen u antičko doba kao rimski vojni logor iz kojeg je poslije nastao civilni grad pod kontinuiranom vojnom zaštitom. Zbog svog iznimno značajnog geostrateškog položaja grad se ubrzo razvio u jedan od najznačajnijih gradova Rimskog Carstva na području Panonije. Slabljenjem rimske moći, sredinom prvog tisućljeća, položaj antičkog grada Murse postupno gubi značenje, a gradsko se središte pomiče nešto zapadnije na mjesto današnje Tvrđe, koja je središnji i najstariji sačuvani dio grada Osijeka.

Unutar srednjovjekovnih gradskih zidina nastao je grad nepravilnih gradskih ulica i uličnih blokova koji su preživjeli osmansku okupaciju te dočekali oslobođenje krajem 17. stoljeća. Temeljita urbanistička i fortifikacijska preobrazba Osijeka, Tvrđe, pomela je nepravilnu srednjovjekovnu uličnu strukturu, na čijem je mjestu krajem 17. i početkom 18. stoljeća sagrađen potpuno novi grad. Urbanistička se struktura barokne Tvrđe sastoji od relativno pravilnih četvrtastih uličnih blokova u čijem je središtu iznimno veliki gradski trg koji krasi najveća barokna skulptura u Hrvatskoj. Na središnjem se trgu nižu reprezentativne zgrade vojne i civilne namjene te kuće osječkih plemićkih i bogatih građanskih obitelji.

Unutar gradskih blokova sagrađeni su i mnogi vojni objekti, a oko cijeloga grada sagrađen je oklop koji se sastoji od neprekinutog niza vojnih skladišta, oružana, barutana i vojarni iza kojih su se nastavljao složeni sustav baroknih gradskih zidina sagrađenih u nekoliko dubinskih slojeva. Na taj su način svi ulazi u grad, gradska vrata, bili pod vojnom kontrolom. Od Vodenih vrata niz je započinjao barutanom, koje više nema, nakon koje je slijedilo najveće osječko skladište oružja i vojne opreme, Donja oružana, iza koje slijedi vojarna namijenjena stanovanju vojnih obitelji uz koju je bila podignuta barutana, koje također više nema, te se istočna strana završavala, a južna nastavljala, uglovnom katnicom Novogradske vojarne u kojoj već desetljećima djeluje Državni arhiv u Osijeku. Nadalje se južnim obodom Tvrđe nižu izrazito duge zgrade Konjaničke i Donati vojarne te niz završava stambenom vojnom katnicom. Zapadna je strana od valpovačkih vrata prema sjeveru započinjala stražarnicom, nakon koje se protežu kazamati, a unutar tog kompleksa nalazila se iznimno velika zgrada vojne bolnice u čijem se dvorištu nalazila još jedna velika barutana. Sjeverna strana, iza Generalata, koja je fizički bila najzaštićenija, sastojala se od više skladišta hrane i brašna te vojne pekare, vodotornja i dvokatnog kompleksa za smještaj opskrbništva.

Unutar tog nepreglednog sustava vojnih zgrada čiji su položaji i namjena bili vrlo pomno osmišljeni središnje mjesto zauzima Konjanička vojarna sagrađena tik do Novogradskih gradskih vrata. Zahvaljujući brojnim sačuvanim Izvještajno-projektnim planovima osječke Tvrđe, koji su nastajali u Vojnom inženjerijskom uredu, u kojem je danas smještena osječka gradska uprava, možemo zaključiti da je zgrada sagrađena oko 1720. godine. Na najpreciznije ucrtanoj karti Tvrđe na kojoj su upisana imena vlasnika kuća i namjena pojedinih zgrada, iz 1733. godine, ova je vojarna, današnjih gabarita, naslovljena kao Konjanička vojarna. Svojim položajem uz rub grada, a opet tik do gradskih vrata, bio je omogućen lak izlazak konjaničkih trupa izvan grada. S obzirom na to da je glavni ulaz u štalu smješten u osi ulice koja izlazi na glavni gradski trg, bio je omogućen lak pristup za potrebe postrojavanja na redovitim vojnim smotrama i svečanim vojnim paradama. U prizemlju zgrade nalazile su se zasvođene velike štale za smještaj konja i nužne opreme i “futerkomore”, a na katu su se nalazili stanovi za konjaničke časnike u kojima su živjeli sa svojim obiteljima. Sjeverno je pročelje vojarne zatvoreno i vrlo jednostavno, a južno pročelje rastvoreno je dvoetažnim kolonadama koje omogućavaju nesmetano kretanje u svim vremenskim uvjetima. Ljeti su imali funkciju zaštite od izravnih cjelodnevnih južnih sunčanih zraka, a prilikom drugih vremenskih uvjeta, kiše i snijega, kao zaklon ljudstvu i konjima.