Konjanička vojarna: Sagrađena oko 1720. godine tik do Novogradskih vrata
Datum objave: 2. svibnja, 2022.
Današnji je grad Osijek bio utemeljen u antičko doba kao rimski vojni logor
iz kojeg je poslije nastao civilni grad pod kontinuiranom vojnom zaštitom. Zbog
svog iznimno značajnog geostrateškog položaja grad se ubrzo razvio u jedan od
najznačajnijih gradova Rimskog Carstva na području Panonije. Slabljenjem rimske
moći, sredinom prvog tisućljeća, položaj antičkog grada Murse postupno gubi
značenje, a gradsko se središte pomiče nešto zapadnije na mjesto današnje Tvrđe,
koja je središnji i najstariji sačuvani dio grada Osijeka.
Unutar
srednjovjekovnih gradskih zidina nastao je grad nepravilnih gradskih ulica i
uličnih blokova koji su preživjeli osmansku okupaciju te dočekali oslobođenje
krajem 17. stoljeća. Temeljita urbanistička i fortifikacijska preobrazba
Osijeka, Tvrđe, pomela je nepravilnu srednjovjekovnu uličnu strukturu, na čijem
je mjestu krajem 17. i početkom 18. stoljeća sagrađen potpuno novi grad.
Urbanistička se struktura barokne Tvrđe sastoji od relativno pravilnih
četvrtastih uličnih blokova u čijem je središtu iznimno veliki gradski trg koji
krasi najveća barokna skulptura u Hrvatskoj. Na središnjem se trgu nižu
reprezentativne zgrade vojne i civilne namjene te kuće osječkih plemićkih i
bogatih građanskih obitelji.
Unutar gradskih blokova sagrađeni su i
mnogi vojni objekti, a oko cijeloga grada sagrađen je oklop koji se sastoji od
neprekinutog niza vojnih skladišta, oružana, barutana i vojarni iza kojih su se
nastavljao složeni sustav baroknih gradskih zidina sagrađenih u nekoliko
dubinskih slojeva. Na taj su način svi ulazi u grad, gradska vrata, bili pod
vojnom kontrolom. Od Vodenih vrata niz je započinjao barutanom, koje više nema,
nakon koje je slijedilo najveće osječko skladište oružja i vojne opreme, Donja
oružana, iza koje slijedi vojarna namijenjena stanovanju vojnih obitelji uz koju
je bila podignuta barutana, koje također više nema, te se istočna strana
završavala, a južna nastavljala, uglovnom katnicom Novogradske vojarne u kojoj
već desetljećima djeluje Državni arhiv u Osijeku. Nadalje se južnim obodom Tvrđe
nižu izrazito duge zgrade Konjaničke i Donati vojarne te niz završava stambenom
vojnom katnicom. Zapadna je strana od valpovačkih vrata prema sjeveru
započinjala stražarnicom, nakon koje se protežu kazamati, a unutar tog kompleksa
nalazila se iznimno velika zgrada vojne bolnice u čijem se dvorištu nalazila još
jedna velika barutana. Sjeverna strana, iza Generalata, koja je fizički bila
najzaštićenija, sastojala se od više skladišta hrane i brašna te vojne pekare,
vodotornja i dvokatnog kompleksa za smještaj opskrbništva.
Unutar tog
nepreglednog sustava vojnih zgrada čiji su položaji i namjena bili vrlo pomno
osmišljeni središnje mjesto zauzima Konjanička vojarna sagrađena tik do
Novogradskih gradskih vrata. Zahvaljujući brojnim sačuvanim
Izvještajno-projektnim planovima osječke Tvrđe, koji su nastajali u Vojnom
inženjerijskom uredu, u kojem je danas smještena osječka gradska uprava, možemo
zaključiti da je zgrada sagrađena oko 1720. godine. Na najpreciznije ucrtanoj
karti Tvrđe na kojoj su upisana imena vlasnika kuća i namjena pojedinih zgrada,
iz 1733. godine, ova je vojarna, današnjih gabarita, naslovljena kao Konjanička
vojarna. Svojim položajem uz rub grada, a opet tik do gradskih vrata, bio je
omogućen lak izlazak konjaničkih trupa izvan grada. S obzirom na to da je glavni
ulaz u štalu smješten u osi ulice koja izlazi na glavni gradski trg, bio je
omogućen lak pristup za potrebe postrojavanja na redovitim vojnim smotrama i
svečanim vojnim paradama. U prizemlju zgrade nalazile su se zasvođene velike
štale za smještaj konja i nužne opreme i “futerkomore”, a na katu su se nalazili
stanovi za konjaničke časnike u kojima su živjeli sa svojim obiteljima. Sjeverno
je pročelje vojarne zatvoreno i vrlo jednostavno, a južno pročelje rastvoreno je
dvoetažnim kolonadama koje omogućavaju nesmetano kretanje u svim vremenskim
uvjetima. Ljeti su imali funkciju zaštite od izravnih cjelodnevnih južnih
sunčanih zraka, a prilikom drugih vremenskih uvjeta, kiše i snijega, kao zaklon
ljudstvu i konjima.