Duboka hladovina izvorno Sokolske, a zatim, sve do danas Ulice Otokara Keršovanija, krije mnoga zanimljiva pročelja vila i ugrađenih te poluugrađenih jednokatnica i dvokatnica.

Na istočnoj strani ulice od sjevera se niže blok od tri dvokatnice, nakon čega slijedi cezura s dva kolna ulaza, nakon čega se prema jugu nastavlja neprekinuti niz katnica koji završava dvokatnom uglovnicom koja ima po jedan ulaz iz Keršovanijeve i Vukovarske ulice. Zajedničko ovom cijelom uličnom nizu i ulici općenito je da je osmišljen u razdoblju secesije, a detaljno razrađen i sagrađen u razdoblju između dva svjetska rata i da ima sva obilježja umjetničkog stila toga vremena - Art dekoa. Prva u nizu katnica, nakon triju povezanih dvokatnica, poluugrađena je katnica osječkog tiskara Eugena Szeklera.

Gradnju kuće Szekler je 1936. povjerio mladom osječkom arhitektu Ivanu Domesu, koji je kuću projektirao u duhu vremena i mode toga doba. Domesov otac, također Ivan Domes, bio je rođen 1868., u Wigstadtu, a umro u Osijeku 1933. Kao graditelj prvo je, početkom 20. stoljeća, doselio u Đakovo, gdje mu je u rujnu 1903. izdana obrtna dozvola, a zatim je obrt otvorio u Osijeku. Neko vrijeme djeluje zajedno s osječkim arhitektom Viktorom Axmannom, a zatim opet samostalno. Najznačajnije zajedničko ostvarenje Axmanna i Domesa je samostan sestara Svetog križa s crkvom Presvetog srca Isusova u Đakovu. U Osijeku je imao razgranatu građevnu djelatnost, a posebno je zanimljiva njegova intenzivna građevna aktivnost za vrijeme najveće svjetske gospodarske krize, između 1929. i 1933., kada je i umro. Nakon njegove smrti tvrtku od 30. studenoga 1933. nastavila je voditi njegova udovica Ada Domes, koja je umrla 1935. godine. Iznimno je zanimljivo da su nasljednici Ivana Domesa nastavili njegovu građevnu aktivnost i do danas ostali živjeti u Osijeku. Sin Ivan Domes bio je arhitekt, kao i njegova kći, a i njegov unuk, sin doktorice veterinarske medicine, također je diplomirani inženjer građevine. Kuća Szekler poluugrađena je kuća stilski usklađenog uličnog niza, što je arhitekt Ivan Domes, zbog specifičnog položaja kuće s bočnim ulazom, uspješno iskoristio stvorivši dinamičnu igru rizalita, balkona i atika, oblika i veličina prozorskih tvora do željeznog, stilski oblikovanog gromobrana kao najmanje vidljivog, ali vrlo značajnog elementa stilskog dotjerivanja kuće. Unutar kuće projektirana su dva, po jedan u prizemlju i na katu, iznimno velika i raskošno oblikovana stana u kojima je do danas sačuvana kvalitetna stolarija s originalnim kvakama. Zanimljivo je da je i kasnije u dvorištu sagrađena garaža imala stilski oblikovane vratnice.

Dekoracija pročelja svedena je na decentne ornamente oko prozora i na balkonskim ogradama te gromobranu i vratnicama kolnog ulaza u dvorište kuće.

Szekler nam je ostavio fotografije Osijeka

Naručitelj i vlasnik kuće Eugen Szekler bio je sin uglednog osječkog knjižara i vlasnika papirnice Ljudevita Szeklera, koji je tvrtku utemeljio 1893. Osim knjižare imao je i knjigovežnicu, a knjižara je s vremenom prerasla u tiskaru u kojoj su se izdavala i specijalna izdanja lijepo oblikovanih dječjih knjiga te djela osječkih književnika u nakladi knjižare. Uz tiskanje knjiga ova je tvrtka, osobito početkom 20. stoljeća, tiskala i razglednice s različitim motivima grada Osijeka, zahvaljujući čemu danas si možemo predočiti nekadašnji izgled našega grada, osobito ako je na njima kao motiv neka zgrada koja danas više ne postoji, ili joj je tijekom vremena devastirano pročelje. Očevu tvrtku naslijedio je sin Eugen koji je završio zagrebačku Grafičku školu i vratio se u Osijek 1929. godine. U ovoj su se tiskari tiskali i pojedini katalozi Osječkog velesajma, koji se od 1925. do 1933. svakog proljeća i jeseni održavao, najvećim dijelom na Vijećničkom trgu, danas prostor Parka kralja Petra Krešimira IV. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske Szeklerova tiskara je kao židovska imovina konfiscirana 1941., nakon čega je ubrzo i prestala s radom, dok su knjižara i papirnica dobile povjerenika koji ih je ubrzo zatim i privatizirao. Sokolska 7 bila je u Adresaru Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1937., naznačena kao vlasništvo i adresa stanovanja vlasnika tiskare Eugena Szeklera.