U nekadašnjoj Kolodvorskoj ulici, danas Ulici Stjepana Radića, sagrađena je na samom početku 20. stoljeća visokoprizemna vila osječkog graditelja Wilima Carla Hofbauera. Kuća je sagrađena u sredini zapadnog čela nepravilno oblikovanog uličnog bloka kuća koji se proteže između Radićeve ulice, Gajevog trga, Vukovarske ulice, Trga baruna Franje Trenka i Gundulićeve ulice.

Smještena je kao samostojeća zgrada između onodobne prizemne historicističke zgrade Mađarske željezničarske škole i jednokatne secesijske zgrade gornjogradske Izraelitičke bogoštovne općine i škole. Nacrti za gradnju vile bili su odobreni od strane Građevnog ureda Poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, 5. ožujka 1900. godine, a vila je dovršena 1902. godine. Tlocrt ove visokoprizemnice u obliku je pravokutnika, širom stranom okrenutom prema Kolodvorskoj ulici. Ulaz u kuću je bočno, sa sjeverne strane. Namjena prostorija bila je privatna i službena, jer su dvije sobe do ulice bile u funkciji ureda, a ostale prostorije bile su stambene namjene. S dvorišne strane vile prostire se iznimno velika terasa s kovanom željeznom ogradom. U sredini pročelja nalazi se istaknuti rizalit koji znatno nadvisuje liniju krovnog vijenca koji je blago secesijski zaobljen. Pročelje vile bilo je bogato ukrašeno secesijski stiliziranom štuko dekoracijom, koja je prilikom nekoliko preuređenja pročelja u potpunosti obijena.

Zahvaljujući nekolicini starih razglednica možemo si predočiti eleganciju nekadašnjih fasadnih ukrasa. Lijevo i desno od vile, prema susjednim školskim zgradama Židovske škole i Mađarske željezničarske škole, proteže se visoka kovana secesijski oblikovana ograda i vratnice kolnog i pješačkog ulaza. Nakon gradnje vile u njoj se nalazilo sjedište tvrtke osječkog veletrgovca drvima Emericha Graffa. Emerich Mirko Graff rođen je u Osijeku 1858. Bio je oženjen Julijanom, rođenom Müller, iz Villanya, s kojom je imao troje djece, Margaretu, Cornela i Mariu, s sva djeca rođena su u Osijeku, 1896., 1897. i 1899. godine. Kuća je imala ukupno 12 soba, jednu kupaonicu i dvije kuhinje te staju i pet nusprostorija. Staja je sagrađena na kraju dvorišta i zauzimala je, s pripadajućim nusprostorijama, čitavu širinu placa, a danas te prostorije nisu više u sastavu ove, nego susjedne nekretnine. Vilu je ubrzo nakon gradnje od Hofbauera kupio Graff, a kasnije je vlasnik postala Željeznica, koja je 1921. preuređivala vilu te je u nekom razdoblju dvorišni dio pripojen bivšoj Mađarskoj željezničarskoj školi, a zatim je novim zidom smanjen dvorišni opseg vile. Nekoć se konjskom zapregom moglo ući u dvorište vile na jedan kolni ulaz, na sjeveru, i izići na južni izlaz s druge strane, ponovno u Kolodvorsku ulicu. Vila Hofbauer jedno je vrijeme bila Rektorat Sveučilišta u Osijeku, a zatim i Mađarski Generalni konzulat.

Danas je u vili Hofbauer sjedište jedne osječke tvrtke. Vilu je za svoje potrebe projektirao osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer koji si je već sljedeće,1901. godine, u Pejačevićevoj ulici projektirao još jednu secesijsku visokoprizemnicu.

Hofbauer sagradio i Pejačevićev zdenac

Wilim Carl Theobald Hofbauer rođen je 5. svibnja 1850., u Beču. Bio je austrijski graditelj koji je preko znamenitog arhitekta Schmidta došao u Slavoniju i nastanio se u Osijeku, gdje je 1893. od osječkog Gradskog poglavarstva dobio Obrtnicu za tjeranje obrta majstora graditelja. Dvije godine kasnije nakratko se, na tri mjeseca, udružio s vlasnikom jedne od najvećih osječkih ciglana i tvornica kreča Ignjatom Nathanom Schulhofom, a zatim je nastavio djelovati pod službenim nazivom: " W. C. Hofbauer poduzetnik gradjevinah u Osieku". Ovu je djelatnost obavljao do 30. lipnja 1912. Građanin grada Osijeka službeno je postao 1899. Hofbauer se dva puta ženio. Prvi put 1879., u Beču, Anom Jozefom Kašparek, od koje se ubrzo i rastao, a zatim se 1903. u Budimpešti oženio Anom Marijom Mackel. Hofbauer je u Osijeku sagradio mnogobrojne reprezentativne kuće u stilu historicizma, ali je i autor prvih osječkih secesijskih zdanja, među kojima je svakako najprepoznatljiviji granitni Pejačevićev zdenac iz Gradskog vrta koji danas stoji nedaleko od osječke promenade.