Kuća Antuna Vabića: Zdanje iz doba kada je novac obvezivao i na dobar ukus
Datum objave: 21. veljače, 2022.
Na mjestu starog gornjogradskog klizališta već se u razdoblju secesije
planirala izgradnja kuća na potezu Chavrakove ulice, današnje Europske avenije.
U istom je stilskom razdoblju do početka Prvog svjetskog rata sagrađeno nekoliko
najamnih dvokatnih i jednokatnih kuća, a nastavak izgradnje unutar ovog
nepravilnog uličnog bloka nastavljen je u razdoblju između dva svjetska
rata.
Na
uglu Europske avenije i Mažuranićeva vijenca, jedne od rijetkih osječkih ulica
koja od prvog imenovanja do danas nikada nije promijenila ime, podignuta je
dvokatna uglovnica projektirana 1922. Iste su godine nastali nacrti za još jednu
kuću u ovoj ulici, kuću Vabić. Projekte za izgradnju kuće osječkog privatnika
Antuna Vabića potpisao je 1922. i 1924. godine osječki graditelj Otto Struppi,
koji je nekoliko godina poslije i sebi projektirao raskošnu kuću u neposrednom
Vabićevu susjedstvu. Raskošan projekt Vabićeve vile objavljen je u onodobnom
glasilu "Viestnik Županije virovitičke", koji je poslije preimenovan u Vjesnik
Osječke oblasti, u kojemu je uz fotografiju nacrta pročelja objavljen i kratak
tekst s mnoštvom pohvalnih epiteta. U stručnoj se literaturi ova kuća smatra
jednim od značajnijih ostvarenja graditelja Otta Struppija, a cijeli Vijenac
Ivana Mažuranića do danas je zadržao izvoran izgled pročelja kuća, čime je
sačuvan duh vremena međuratnog razdoblja. Središnji akcent uličnoga niza
naglašen je prazninom, cezurom, koju čine kućni ulazi s moćnim kovanim
vratnicama kolnih i pješačkih ulaza. Ovaj centralni ulični položaj s dva
Struppijeva ostvarenja, vlastitom kućom i kućom Vabić, urbanistički je, također,
sjajno rješenje ovoga jedinstvenoga uličnoga niza. Kuća nije realizirana prema
prvotnoj, hvaljenoj, ideji, nego je izgrađena znatno jednostavnija zgrada.
Tlocrt kuće je u obliku slova "L" s ulazom smještenim na unutrašnjem spoju
uličnog i dvorišnog krila. Prema ulici nižu se tri izrazito velike sobe, a prema
dvorištu jedna s izlazom na balkon orijentiran prema jugozapadu. Gospodarsko
krilo s prostranom kuhinjom, sobom za sluškinju i smočnicom te kupaonicom i
toaletom proteže se do sredine dvorišta. Centralni dio kuće zauzima raskošno
oblikovano stubište koje ima osvjetljenje kroz niz okruglih prozora smještenih
pri vrhu stubišnog kubusa čiji se volumen ističe u dinamičnoj igri krovnih ploha
dvaju krila kuće. Pročeljem dominira erker smješten u središnjem dijelu prvoga
kata nad kojim se izvija visoka kamena atika. Cijela središnja os kuće ima
naglašeniju štukodekoraciju od konzola erkera preko reljefnih elemenata do
kamenih kugli kojima su orubljeni različiti nivoi atike.
Osobito je
zanimljivo što su na kući sačuvane, i nedavno obnovljene, specifično oblikovane
limene krovne kućice s neogotički oblikovanim prozorskim krilima, a taj se motiv
javlja i na oberlihtima prozora koji su izvedeni specifično šiljasto oblikovanim
šprljcima. U cjelini kuća Vabić i u ovoj reduciranoj izvedbi sjajan je primjer
razdoblja art decoa u jeku kojega je i nastala.
Poduzetnik koji je ulagao u umjetnost
Naručitelj ove raskošno projektirane katnice u jednoj od najljepših i
najkraćih osječkih ulica Antun Vabić bio je autobusni poduzetnik. Rođen je 8.
siječnja 1883. u Laciću od oca Karla i majke Marije rođene Dorner. Oženio se 29.
prosinca 1918. Osječankom Ellom rođenom Hamburger s kojom je imao sina Vladimira
koji je postao inženjer. Supruga Ella bila je modistica i imala je svoj
kitničarski salon u glavnoj osječkoj trgovačkoj, Kapucinskoj, ulici.
Organizirani autobusni prijevoz u Osijeku započeo je 1912. godine, kada je
gradom još vozio konjski tramvaj osnovan 1884. kao prvi tramvaj u današnjoj
Hrvatskoj. Antun Vabić je od 1931. do 1936. sa Stjepanom Kajmerom imao autobusnu
liniju između Osijeka i Đakova. Supruga Ella ručnim se pletenjem odjevnih
predmeta bavila do 1953., a kitničarstvom se nastavila baviti sve do 1962.
godine. Prema riječima poznatog osječkog kolekcionara umjetnina obitelj Vabić u
svom je stanu na prvom katu ove kuće na Mažuranićevu vijencu imala iznimno
bogatu kolekciju umjetničkih djela među kojima su bili čak i radovi velikana
hrvatskog modernog slikarstva poput Josipa Račića.