Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Antuna Vabića: Zdanje iz doba kada je novac obvezivao i na dobar ukus
Datum objave: 21. veljače, 2022.

Na mjestu starog gornjogradskog klizališta već se u razdoblju secesije planirala izgradnja kuća na potezu Chavrakove ulice, današnje Europske avenije. U istom je stilskom razdoblju do početka Prvog svjetskog rata sagrađeno nekoliko najamnih dvokatnih i jednokatnih kuća, a nastavak izgradnje unutar ovog nepravilnog uličnog bloka nastavljen je u razdoblju između dva svjetska rata.

Na uglu Europske avenije i Mažuranićeva vijenca, jedne od rijetkih osječkih ulica koja od prvog imenovanja do danas nikada nije promijenila ime, podignuta je dvokatna uglovnica projektirana 1922. Iste su godine nastali nacrti za još jednu kuću u ovoj ulici, kuću Vabić. Projekte za izgradnju kuće osječkog privatnika Antuna Vabića potpisao je 1922. i 1924. godine osječki graditelj Otto Struppi, koji je nekoliko godina poslije i sebi projektirao raskošnu kuću u neposrednom Vabićevu susjedstvu. Raskošan projekt Vabićeve vile objavljen je u onodobnom glasilu "Viestnik Županije virovitičke", koji je poslije preimenovan u Vjesnik Osječke oblasti, u kojemu je uz fotografiju nacrta pročelja objavljen i kratak tekst s mnoštvom pohvalnih epiteta. U stručnoj se literaturi ova kuća smatra jednim od značajnijih ostvarenja graditelja Otta Struppija, a cijeli Vijenac Ivana Mažuranića do danas je zadržao izvoran izgled pročelja kuća, čime je sačuvan duh vremena međuratnog razdoblja. Središnji akcent uličnoga niza naglašen je prazninom, cezurom, koju čine kućni ulazi s moćnim kovanim vratnicama kolnih i pješačkih ulaza. Ovaj centralni ulični položaj s dva Struppijeva ostvarenja, vlastitom kućom i kućom Vabić, urbanistički je, također, sjajno rješenje ovoga jedinstvenoga uličnoga niza. Kuća nije realizirana prema prvotnoj, hvaljenoj, ideji, nego je izgrađena znatno jednostavnija zgrada. Tlocrt kuće je u obliku slova "L" s ulazom smještenim na unutrašnjem spoju uličnog i dvorišnog krila. Prema ulici nižu se tri izrazito velike sobe, a prema dvorištu jedna s izlazom na balkon orijentiran prema jugozapadu. Gospodarsko krilo s prostranom kuhinjom, sobom za sluškinju i smočnicom te kupaonicom i toaletom proteže se do sredine dvorišta. Centralni dio kuće zauzima raskošno oblikovano stubište koje ima osvjetljenje kroz niz okruglih prozora smještenih pri vrhu stubišnog kubusa čiji se volumen ističe u dinamičnoj igri krovnih ploha dvaju krila kuće. Pročeljem dominira erker smješten u središnjem dijelu prvoga kata nad kojim se izvija visoka kamena atika. Cijela središnja os kuće ima naglašeniju štukodekoraciju od konzola erkera preko reljefnih elemenata do kamenih kugli kojima su orubljeni različiti nivoi atike.

Osobito je zanimljivo što su na kući sačuvane, i nedavno obnovljene, specifično oblikovane limene krovne kućice s neogotički oblikovanim prozorskim krilima, a taj se motiv javlja i na oberlihtima prozora koji su izvedeni specifično šiljasto oblikovanim šprljcima. U cjelini kuća Vabić i u ovoj reduciranoj izvedbi sjajan je primjer razdoblja art decoa u jeku kojega je i nastala.

Poduzetnik koji je ulagao u umjetnost

Naručitelj ove raskošno projektirane katnice u jednoj od najljepših i najkraćih osječkih ulica Antun Vabić bio je autobusni poduzetnik. Rođen je 8. siječnja 1883. u Laciću od oca Karla i majke Marije rođene Dorner. Oženio se 29. prosinca 1918. Osječankom Ellom rođenom Hamburger s kojom je imao sina Vladimira koji je postao inženjer. Supruga Ella bila je modistica i imala je svoj kitničarski salon u glavnoj osječkoj trgovačkoj, Kapucinskoj, ulici. Organizirani autobusni prijevoz u Osijeku započeo je 1912. godine, kada je gradom još vozio konjski tramvaj osnovan 1884. kao prvi tramvaj u današnjoj Hrvatskoj. Antun Vabić je od 1931. do 1936. sa Stjepanom Kajmerom imao autobusnu liniju između Osijeka i Đakova. Supruga Ella ručnim se pletenjem odjevnih predmeta bavila do 1953., a kitničarstvom se nastavila baviti sve do 1962. godine. Prema riječima poznatog osječkog kolekcionara umjetnina obitelj Vabić u svom je stanu na prvom katu ove kuće na Mažuranićevu vijencu imala iznimno bogatu kolekciju umjetničkih djela među kojima su bili čak i radovi velikana hrvatskog modernog slikarstva poput Josipa Račića.