Kada danas hodamo glavnom osječkom trgovačkom ulicom, koju neformalno i sada zovemo Korzo, većina nas vjerojatno ne primjećuje zgradu u čijem se prizemlju nalazi prolaz prema Blok-centru i Supermarketu. Riječ je o višekatnici sagrađenoj u doba socijalizma, krajem 1960-ih, koja na pročelju okrenutom glavnoj osječkoj ulici nema ni jedan jedini prozor. Danas ta bezlična višekatna zidna površina služi kao jedan od najvećih oglasnih prostora u gradu.

Na tome je mjestu u prošlosti, početkom 19. stoljeća, stajala kuća Rathgeb koja je sredinom 19. stoljeća, 1863., bila u vlasništvu Demetera Vuića, a 1878. kao vlasnik kuće naveden je Jakob Frank. Nakon Franka kuća je pred kraj 19. stoljeća postala vlasništvo Viktora Schreibera, a 1911. kao vlasnici zabilježeni su Tekla i Dragutin Laubner. Ova jednokatna historicistička ugrađena kuća s centralno pozicioniranim kolnim ulazom u kuću i dvama prostranim lokalima u prizemlju, svaki s velikim izlogom uz krajnje dijelove kuće i zasebnim ulazima smještenim uz glavni kolni ulaz, danas više ne postoji.

Drvena stolarija dućanskih izloga bila je ostakljena velikim plohama od jednog komada stakla, a u dućane se ulazilo kroz visoke dvokrilne drvene, većim dijelom ostakljene, vratnice nad kojima se nalazio stakleni oberlicht. Svi su dućanski otvori imali metalni rolo za zaštitu od provale i elementarnih nepogoda. Središnji je kolni ulaz zatvaran dvjema vratnicama od masivnog drva s ukladama. Nad dućanskim izlozima i ulazima te nad glavnim ulazom nalazile su se široke plohe za smještaj naziva poslovnih prostora. Dućanski i drugi poslovni prostori smješteni u dvorišnom dijelu kuće reklamirali su se velikim natpisima smještenim na vratnicama kolnog ulaza.

Zahvaljujući fotografiji, nastaloj oko 1890. godine, koja se čuva u Zbirci fotografija Muzeja Slavonije, možemo si predočiti izgled ove skladne kuće sagrađene u stilu historicizma. U desnom je poslovnom prostoru bilo smješteno uredništvo osječkih novina “Slawonische Presse” koje su izlazile od 1885. do 1921., a vlasnik im je bio Carl, Dragutin, Laubner, koji je tada ujedno bio i vlasnik ove kuće. U lijevom je poslovnom prostoru bio smješten novčarski zavod Sorger & Weissmayer, iz kojeg će ubrzo zatim nastati privatna Hrvatska banka, a koja će nakon završetka Prvog svjetskog rata postati Jugoslavenska banka. Nad svim je dućanskim natpisima vidljiv i veliki dvojezični, hrvatsko-njemački, natpis “TISKARA BÜCHDRUCKEREI /CARL LAUBNER”. Zahvaljujući natpisu nad kolnim ulazom “C. HASENAY/DAMEN KLEIDER MACHER” saznajemo da je u dvorišnom dijelu postojao i ženski krojač Hasenay, a reklamni pano na lijevoj vratnici kolnog ulaza informira nas da se u dvorištu osim krojača Hasenaya i Laubnerove tiskare nalazio i dječji vrtić “Kinder/Garten”. O njemu nam je sjećanje ostavila osječka književnica Vilma Vukelić, rođena Miskolsczy, koja ga u knjizi “Tragovi prošlosti”, u prijevodu prof. dr. sc. Vlade Obada, ovako opisuje: “Zato su mene, nakon što je bila otpuštena stara kinderfrajla, poslali u upravo otvoreni, moderni dječji vrtić, koji je bio u Scheiberovoj kući u Kapucinskoj ulici. Dvorana je bila svijetla i prostrana, s nekoliko niskih klupica i kompletnim materijalom što ga je Fröbel propisivao za suvremenu nastavu. Odgojiteljica se zvala Eleonora Partl. Bila je to zgodna, visoka i vrlo dotjerana gospođica iz Beča…”

SLASTIČARNICA GUSTAVA KRAUSZA

U ovoj je kući u prvoj polovini 20. stoljeća, lijevo od kolnog ulaza, djelovala i slavna slastičarnica Gustava Krausza. Ljepotu modernog unutrašnjeg uređenja ove slastičarnice možemo si predočiti zahvaljujući sačuvanom većem broju secesijskih vitraja, koji se od 1965., kada je kuća srušena, čuvaju u Muzeju Slavonije. Krausz je osim slastičarnice imao i dućan delikatesne robe te tvornicu čokolade i kandita koja je osnovana 1920. godine. Tvornica je imala odjel za fine čokoladne bombone i konfete, za kandite, za vafle i oblatne po karlsbadskoj licenci, čokoladu, kakao u prahu i vlastiti konditoraj. Krauszova je tvornica sama proizvodila kartonsku ambalažu i limene kutije za sve svoje proizvode. Na osječkom Velesajmu, između dva svjetska rata, u svom kineskom paviljonu ova je tvrtka posluživala slastice iz svoje slastičarnice i Tvornice čokolade i kandita “Osijek” gdje, prema Hrvatskom listu iz 1928. “demonstrira i jedan skroz velegradski milieu”.