Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Kunetz: Od najamne kuće do tvornice rublja i veletrgovine
Datum objave: 11. listopada, 2021.

U današnjoj Kapucinskoj ulici, nekoć produženoj Kapucinskoj ulici, na potezu između Jägerove i Radićeve, u kratkom nizu od pet jednokatnih kuća nastalih 1880-ih i 1890-ih godina, nalazila se i kuća Berte i Josipa Kunetza. Josip Kunetz, ravnatelj štedionice i pripomoćnog zavoda, rođen je 1855. u Subotici, nekoć najvećem gradu susjedne Bács-bodrog županije, čije je sjedište bilo u Somboru. Josip Kunetz oženio se dvije godine mlađom Bertom Mondschein, također Židovkom, s kojom je imao sedmero djece koja su sva rođena u Osijeku u vremenskom rasponu od 1879. do 1892. godine. Najstariji sin Oskar promijenio je prezime iz Kunetz u Kolarić, pri čemu se i nadalje deklarirao kao Židov, dok je najmlađi sin Ivan Artur Kunetz, oženivši se 1921. rimokatolkinjom Marijom Helenom Pichler, zadržao židovsko obiteljsko prezime, ali je prešao na rimokatoličku vjeru u kojoj su im krštena i djeca.

Kunetzovi su kao tridesetogodišnjaci, usred ljeta, 17. kolovoza 1885. godine, zatražili od Poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka dozvolu za gradnju jednokatne kuće na nesagrađenom placu između kuća dr. Ferde Knoppa i Ivana Krausa, koje su tada još bile u izgradnji. Kako susjedi dr. Knopp i Kraus nisu imali primjedbi glede projekta susjedne kuće, Kunetzovima je 21. kolovoza 1885. odobrena dozvola za gradnju katnice. Kuća Kunetz izvorno je sagrađena kao raskošno oblikovana historicistička jednokatnica čiji si izgled, s obzirom na to da je na njezinom mjestu danas dvokatnica, možemo dočarati jedino zahvaljujući nekolicini starih razglednica. Koliko se može prepoznati nad središnjim kolnim ulazom u kuću nadvijao se prostrani balkon s ogradom od kamenih balustera, a pilastri i polustupovi kojima je pročelje bilo dinamizirano, bili su nadopunjeni reljefnim figurama atlanta. Raskošno oblikovano pročelje kuće Kunetz dominiralo je ovim kratkim, stilski ujednačenim historicističkim uličnim nizom.

U razdoblju između dva svjetska rata došlo je do promjene vlasništva, pa je vlasnikom kuće postala ugledna osječka trgovina pomodnom robom Springer & Petru. Najprije je 1933. počela adaptacija stare kuće za potrebe naznačene trgovine prema projektima osječke graditeljske tvrtke arhitekta Vladoja Aksmanovića i graditelja Vladimira Malina. Nakon smrti graditelja Malina, koji je umro krajem siječnja 1935., na funkciji osječkog gradonačelnika, nacrte za daljnje preuređenje kuće 1935. i 1936. potpisuje ovlašteni arhitekt Vladoje Aksmanović u svom samostalnom uredu u Strossmayerovoj ulici 44. Tim je projektima kuća temeljito pregrađena i nadograđena za jedan kat te joj je u potpunosti preoblikovano pročelje. Osim pročelja u cijelosti je promijenjena i namjena kuće. Iz raskošne najamne historicističke stambene jednokatnice kuća je pretvorena u dvokatnu tvornicu u kojoj se proizvodi donje rublje, s pročišćenim pročeljem u duhu art décoa. J. Springer & Petru prije kupnje Kunetzove kuće u Kapucinskoj ulici, i otvorenju velikog dućana i tvornice, glavnu su trgovinu imali u dvokatnoj secesijskoj kući Springer u Županijskoj ulici. Kasnije su kao centralnu trgovinu oglašavali ovu u Kapucinskoj ulici, čiji su bili i kućevlasnici.

ODUZETA TVORNICA POSTALA “MARA”


Veletrgovina kratke, galanterijske, pletene i tkane robe te pamučnog i vunenog prediva, utemeljena 1868. godine J. Springer & Petru, već se 1934. naveliko oglašavala na novoj adresi u preuređenoj kući u Kapucinskoj ulici. Ova veletrgovina i tvornica rublja nakon završetka Drugog svjetskog rata oduzeta je vlasnicima, a u njezinim je pogonima nastavljena proizvodnja tekstila pod nazivom “Mara”. Nakon izgradnje novog tvorničkog pogona i preseljenja industrije u Retfalu, zgrada u Kapucinskoj ulici preuređena je za uredsko poslovanje, a danas u njoj djeluje osječki ured Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ova ugledna osječka tvornica donjeg rublja, a kasnije trikotaže, 1960-ih je godina bila jedna od najproduktivnijih na području bivše Jugoslavije, a s radom je u cijelosti prestala nakon završetka stečaja službenim gašenjem 2002. godine. Danas se u preuređenim Marinim tvorničkim pogonima u Strossmayerovoj ulici nalaze mnoga osječka poduzeća, trgovine i skladišta.