Visokoprizemna historicistička kuća u nekadašnjoj Glavnoj ulici, danas Kuhačevoj, sagrađena je 1887. za osječkog ljekarnika, mr. ph. Ivana Bularta. Bulartova je kuća sagrađena na mjestu ruševne kuće Matije Fuksa, koju je 1749. kupio Sebastian Schiller, od kojega je, ženidbom, kuća prešla u vlasništvo Mihovila Stangla. Godine 1773. kupio ju je Johann Müller, a od njega ju je kupio Johann Georg Kiesser. Godine 1863. kao vlasnik kuće navodi se Karl Arno, vjerojatno nasljednik ljekarnika Mihaela Arna. Desetljeće poslije vlasnica kuće bila je udovica Franjka Vallner, koja je kuću prodala Ivanu Bulartu.

Proceduru gradnje nove kuće Bulart je pokrenuo 5. veljače 1887., kada je Poglavarstvu Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka uputio molbu kojom je ponizno zatražio odobrenje za gradnju, koju je namjeravao početi 1. ožujka 1887. Gradsko je poglavarstvo već sljedećeg dana udovoljilo toj molbi sljedećim zaključkom: "Molba Johana Bularta liekarnika u unutarnjem gradu Osieku za dozvolu zidanja nove kuće u Osieku tvrdji glavnoj ulici pod kbr. 23 na mjestu od Franjke udove Wallnerove kupljene odstraniti se imajuće stare kuće. Izdaje se gradskom senatoru g. Eugenu Folku, da sa gradskim miernikom g. Maksom Zuckerom propisano povjerenstveno izvidjenje na licu mjesta čas preduzme i o nalazu povjerenstveni zapisnik uz povratak komunikatah ovamo podnese."

Bulartu je odobrena gradnja kuće u kojoj je planiran prostor za ljekarnicu, hodnik, pet soba, tavan, podrum, laboratorij, dvije kuhinje, drvarnica, blagovaonica, prethodnik i prostor za ljekarnički depo. U Državnom arhivu u Osijeku čuva se kolorirani nacrt pročelja te kuće, koji je 1887. potpisao osječki zidarski majstor Johann Poitner, rođen u Osijeku 1834. Kuća je bila sagrađena za samo šest mjeseci, a uporabna je dozvola izdana 10. rujna 1887. Ljekarnik Bulart od 1894. do 1914. lijekovima je, pripravljenima u toj kući, opskrbljivao osječku zakladnu bolnicu. Ljekarnu je 1917. preselio iz Tvrđe u Gornji grad, u kuću dr. Ferde Knoppa. Kuća Bulart u Tvrđi prodana je 1926. obitelji Brajković, a donedavno se u njoj nalazio Old Bridge Pub. Na pročelju kuće bila je postavljena i mramorna spomen-ploča osječkom gimnazijalcu, skladatelju svjetskog renomea Sigmundu Rombergu, koja se čuva u Muzeju Slavonije.

U inventaru Bulartove ljekarne bio je i brončani mužar iz 1728., koji je nestao bestraga nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ljekarnik Ivan Bulart rođen je 1851. u moravskom mjestu Stražnice, a u Osijeku se oženio, desetljeće starijom, Adelom Hauschka, s kojom je dobio Ottokara, Olgu, Ivana i Dragutina, koji je također bio ljekarnik i koji je u Kapucinskoj ulici imao ljekarnu "Crnom orlu". Mr. ph. Dragutin Bulart rođen je u Osijeku 15. listopada 1886., a 17. siječnja 1917. oženio se u Bizovcu s Wilhelminom Krauze, koja je rođena 25. siječnja 1897. i s kojom je imao Elizabetu, Ivan-Karla i Alexandru-Adelu. Dragutin Bulart bio je član osječkog tajnovitog društva "Šlarafija Mursa", čije su društvene prostorije bile smještene u dvorišnoj zgradi Bulartove kuće u Kapucinskoj ulici.

KĆI IZ ARGENTINE DOŠLA U OSIJEK

Najmlađa kći ljekarnika Dragutina (Karla) Bularta, Alexandra Adela Bulart, rođena je 17. studenoga 1925. u Osijeku. Nakon završetka Drugog svjetskog rata s obitelji se odselila u Argentinu, gdje je i umrla 31. kolovoza 2014., a zatim je, 13. travnja 2016., pokopana u obiteljskoj grobnici Bulartovih na Novogradskom groblju. Grobnica obitelji Bulart prepoznatljiva je po jednostavno oblikovanom prelomljenom stupu, u podnožju kojega je uklesano samo obiteljsko prezime BULART. Gospođa Bulart je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske doputovala u rodni Osijek, gdje je pokušala pronaći brončani mužar iz djedove i očeve ljekarne, a koji je 1943. objavljen pod rednim brojem 14 u Brlićevoj knjizi Zbirka poviestnih nadpisa grada Osieka, a opisan je sljedećim riječima: "Na brončanom mužaru iz nekadanje tvrđavske ljekarne sada u vlasništvu Mr. Drag. Bularta u Osieku: GEORG FRIEDRICH EULENSCHENKR/S. C. M. PHARM. CAMP./1728/270 ½ Pf."