Jedna od najreprezentativnijih zgrada u Donjem gradu svakako je historicistička samostojeća jednokatna uglovnica donjogradske Osnovne škole Jagode Truhelke. Jedan od glavnih inicijatora za njezinu gradnju bio je osječki veletrgovac i zastupnik Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka Josip Sedlaković, otac osnivača osječkog Muzeja Slavonije, također veletrgovca Franje Sedlakovića. Na Sedlakovićevu inicijativu 1883. pozvan je gradski mjernik Makso Zuker da pripremi troškovnik i nacrte za gradnju nove gimnazijske zgrade i donjogradske pučke škole.

Gradsko je poglavarstvo ovaj prijedlog prihvatilo i naložilo Zukeru da izračune za gradnju ovih dviju školskih zgrada "bez svakog zavlačenja sačini i podnese". Iz Ljetopisa Dolnjogradske obće pučke škole iz 1884., saznajemo da je škola sagrađena, a njezin prekrasan opis glasi: "Nova školska sgrada, u pravom smislu hram prosvjete, je zaista ures dolnjega Osieka, a sagradjena je po preliepoj gradjevnoj osnovi grad. mjernika blagor. gospodina Cukera, pod bivšim gradonačelnikom kao začetnikom njezinim, poglav. gospodinom Nikolom Živanovićem god. 1883. Oko sgrade je uredjen krasan perivoj, a tik njega školski vrt zasadjen sa dovoljnim brojem divljakah, kalamah i inih raznovrstnih rastlinah, što služi školskoj mladeži za praktičnu obuku u voćarstvu i vrtlarstvu."

Nadalje, iz Ljetopisa saznajemo da je Slavonsko gospodarsko društvo u Osijeku, na inicijativu donjogradskog učitelja Bogdana Penjića, školskom vrtu darovalo 300 kalemljenih i 300 nekalemljenih sadnica jabuka. Za uređenje školskog vrta osobito se bio zauzeo novi gradonačelnik Miroslav Broschan, za kojega Ljetopis bilježi: "Sadašnjemu pako za školu i napredak mladeži zauzetomu gradonačelniku velemož. gosp. Miroslavu Broschanu, imade se ponajviše zahvaliti, što se je energično zauzeo za uredjenje školskoga vrta, koji po želji i dobroj volji njegovoj uz vješta i marljiva vrtlara, već sada tako liepo uspieva, da je upravo milina i prava naslada za čovjeka, kada se po njemu šeće. Tu je ukusno smješten i uzor-pčelinjak hrvatskoga pčelarskoga družtva u Osieku, u kojem imade školska mladež dovoljno prilike po vriednom družtvenomu tajniku gosp. Bogdanu Penjiću i u pčelarstvu donekle praktično se upućivati.".

Osim oko uzornog školskog vrta Slobodni i kraljevski grad Osijek novoj je školskoj zgradi dao sagraditi podij na koji je postavljen novonabavljeni harmonij, a potrebnim je sportskim napravama i rekvizitima bila opremljena i dvorana za gimnastičku obuku. Nakon što je ravnatelj škole Ante Felingstein, na vlastitu inicijativu, bio 1893. godine umirovljen, Vlada je na njegovo mjesto za ravnajućeg učitelja postavila Bogdana Penjića, koji je u donjogradskoj školi do tada obnašao dužnost redovitog učitelja. U donjogradskoj je pučkoj školi od 1. studenoga 1889. djelovalo i građansko humanitarno udruženje "Blagodat", koje je skrbilo za siromašnu školsku mladež, a čiji je predsjednik bio osječki gradonačelnik Miroslav Broschan. Rad ovoga društva financijski su podupirali brojni osječki građani iz svih dijelova grada.

UGLEDNA OSJEČKA OBITELJ PENJIĆ

Bogdan Penjić bio je učitelj i ravnatelj donjogradske pučke škole te osnivač prvog našeg pčelarskog stručnog glasila “Slavonska pčela”, koje je izlazilo u Osijeku od 1881. do 1883. godine, a koje od 1884. nosi naziv “Hrvatska pčela”. Rođen je 9. srpnja 1852., u Osijeku, u kojemu je i umro 11. ožujka 1918. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog društva “Lipa” 1876., i osnivač “Pčelarskog društva u Osijeku” 1879. Autor je publikacija kojima je promicao uporabu meda: “Napredno pčelarstvo” i “Med u kućanstvu”, koje su tiskane u Osijeku 1918. godine. Njegov je sin Bogdan Penjić, rođen u Osijeku 1878., gdje je bio učitelj na Velikoj kraljevskoj realnoj gimnaziji, a njegov, pak, sin Bogdan Penjić, rođen u Osijeku 1902., bio je osječki gradski perovođa. Obiteljska visokoprizemna kuća Penjićevih nalazi se u Donjem gradu, i u njoj i danas žive članovi obitelji koji su baštinici bogatog naslijeđa vezanog uz više članova ove stare osječke obitelji. Obiteljska grobnica Penjićevih nalazi se na Donjogradskom groblju.