U Perivoju kralja Petra Krešimira IV. se od 1927. do 1932. održavao Osječki velesajam
Datum objave: 1. veljače, 2021.
Na prostoru današnjeg Perivoja kralja Petra Krešimira IV. prvobitno je, još u
razdoblju secesije, bila planirana gradnja nove gradske vijećnice i novog
kazališta. U mandatu gradonačelnika Konstantina Graffa vijećnici Slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka odlučili su da se zbog nedostatka prostora u baroknoj
gradskoj vijećnici, smještenoj na glavnom tvrđavskom trgu, treba sagraditi
suvremena dovoljno prostrana i monumentalna nova vijećnica koja bi bila u duhu s
novim vremenom i koja bi odražavala status ovoga slavnoga grada.
Zbog toga je prostor, veći od 24.000 m2, koji je bio predviđen za izgradnju
vijećnice i kazališta još 1913. nazvan Vijećnički trg. Grad je raspisao natječaj
za projekte nove kazališne zgrade i nove gradske vijećnice za koje je dao i
određene smjernice. Na natječaj su pristigli mnogi projekti, ne smo hrvatskih
arhitekata, a i slavni slikar, Osječanin Bela Csikos Sesia, naslikao je skicu za
svečani zastor nove kazališne zgrade koja je 1916. godine bila izložena na
izložbi Hrvatskih umjetnika u palači Županije. Ostvarenje ovih izvrsnih
arhitektonskih i slikarskih ideja poremetilo je izbijanje Prvog svjetskog rata.
Nakon završetka rata Osijek se, u novonastaloj državi Kraljevini Slovenaca,
Hrvata i Srba, pa Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevini Jugoslaviji,
našao izvan svojih prirodnih prometnih i trgovačkih tokova koje je imao od
rimskog doba do raspada Austro-Ugarske Monarhije. Osječani su se sve do 1935.
godine, kada je na tom rezerviranom prostoru podignut perivoj, neumorno nadali
da će uspjeti sagraditi predviđene reprezentativne gradske
institucije.
Za vrijeme gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla ovaj se prostor počeo
koristiti, od 1927. do 1932. godine, za odvijanje Osječkog velesajma koji se
kontinuirano odvijao, u proljeće i jesen, od 1925. do 1932. godine. Na tome je
prostoru 1927. za potrebe Velesajma sagrađen čitav niz izložbenih paviljona od
kojih je najveći bio Oktogon, s izložbenom površinom od gotovo tisuću četvornih
metara. Osim Oktogona posebnost je bila i Željezna kuća koju je sagradila
Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva d.d. Isticali su se ondje i mali
paviljoni Hermana Wirera s pločicama, Matije Klasa s kaljevim pećima, kineski
paviljon sa slastičarnicom Krausa i Neumanna, paviljon osječkog Aerokluba koji
je osječki graditelj Ante Slaviček projektirao u obliku zrakoplova te mnogi
drugi. U pojedinim su se velesajamskim paviljonima na ovom prostoru izlagali
prvi modeli automobilskih tvrtki Chevrolet, Chrysler i Ford koji su ovdje imali
svoje zastupnike, a bilo je i izloženih aviona, bicikala različitih proizvođača
te najnovijih modela traktora, kao i različitih vrsta strojeva najšire namjene.
Ovdje su izlagani prvi radioaparati i gramofonske ploče, pisaći strojevi,
namještaj, igračke, štapovi za šetnju, krzneni kaputi, odjeća, vina… U sklopu
Velesajma bile su predstavljene i brojne osječke tvrtke, od šećerane do lanare,
a u jednom od paviljona izlagali su i brojni osječki i drugi hrvatski umjetnici.
Zahvaljujući svijesti građana, brojne fotografije te malobrojne diplome,
medalje, plakati, katalozi i predmeti koji su bili izloženi na osječkim
velesajamskim izložbama pohranjeni su danas u nekoliko zbirki osječkog Muzeja
Slavonije, gdje svjedoče o zaboravljenom fenomenu Osječkog velesajma u razdoblju
između dva svjetska rata.
NEKAD SU PARK KRASILE I PALME
Perivoj kralja Petra Krešimira IV., osim što je u prošlosti bio mjesto
odvijanja različitih događanja, jednako je tako tijekom povijesti promijenio i
nekoliko naziva. Nakon završetka Drugog svjetskog rata iz Vijećničkog je trga
preimenovan u Park maršala Tita, da bi nakon uspostave neovisnosti Republike
Hrvatske dobio današnje ime. Perivoj je podignut 1935. u stilu francuske vrtne
arhitekture koja se odlikuje geometrijskim rasterom staza i simetričnim
rasporedom drveća, grmlja i živica te jednako tako oblikovanim rundelama s
cvjetnim sadnicama. U vrijeme kada je perivoj nastao krasile su ga i brojne
vrste palmi koje su bile posađene u drvene posude, kace, koje su se zimi
prenosile u staklenik koji se nalazio u Gradskom vrtu.