Reprezentativna isusovačka samostanska crkva sv. Mihovila, danas župna crkva osječke Tvrđe, ima vrlo složen povijesni razvoj. Prema povijesnim interpretacijama isusovci su se, od osmanske vlasti u netom oslobođenom Osijeku prvi organizirali i za svoje pastoralne potrebe zauzeli najveću i najljepšu osječku džamiju. Od oslobođenja grada 1687., pa sve do 1725., crkveni su se obredi odvijali u preuređenoj Kasim-pašinoj džamiji, nakon čega je počela gradnja nove barokne crkve. U vremenskom rasponu od pet godina, od 1725. do 1730., završena je gradnja zapadnog dijela crkve, poligonalno svetište. Gradnja se prema revidiranim nacrtima nastavlja 1733., kada se prigrađuju bočne kapele, a već je sljedeće godine crkva nadsvedena i sagrađen joj je kor. Gradnja crkvenih tornjeva, u ravnini crkvenoga broda, počela je 1741., a današnji se tornjevi grade u vremenu od 1765. do 1788. godine.

Crkva pripada tipu jednobrodnih uzdužnih sakralnih građevina s bočnim kapelama. Unutar crkve su, osim monumentalnog glavnog oltara, podignuta četiri velika oltara u bočnim kapelama te dva pomoćna oltara na prilazima apsidi svetišta. S lijeve se strane, u smjeru kazaljke na satu, nižu: oltar sv. Otilije iz 1768., oltar sv. Križa, oltarić sv. Terezije Avilske, glavni oltar sv. Mihovila arkanđela, oltarić Blažene Djevice Pomoćnice, oltar Blažene Djevice Marije te oltar sv. Ivana Nepomuka iz 1764. Crkvu krasi prekrasna barokna propovjedaonica s drvenim pozlaćenim reljefima anđela, lava, orla i vola, alegorijama četvorice evanđelista Mateja, Marka, Ivana i Luke. Na koru se nalaze velike kasno klasicističke, ampir, orgulje stilski odgovarajuće vremenu kada su nastale.Raskošan zidani glavni oltar s velikom oltarnom slikom arhitektonski je monumentaliziran stupovima i gređem te dinamiziran skulpturama četvorice svetaca - sv. Petra, sv. Pavla, sv. Ignacija Loyole i sv. Franje Xaverskog. Oltarna pala, izvedena tehnikom ulja na platnu, prikazuje svetog Mihovila u bici za oslobođenje Osijeka od osmanske vlasti, postavljena je na svoje mjesto 1770. godine, a djelo je češkog akademskog slikara Franza Xavera Wagenschöna. Isti je slikar autor i oltarne pale svetog Ivana Nepomuka na istoimenom oltaru u ovoj crkvi. Iz baroknog su razdoblja sačuvane izvorne kovane željezne brave, kvake i okovi vratnica svih troja vrata na glavnom pročelju crkve. Nažalost, izvorne barokne propovjedaonice i izvorne barokne crkvene klupe ove crkve više nisu sačuvane.Crkva je izvorno pripadala isusovačkom katoličkom crkvenom redu utemeljenom 1540. godine, a ukinutom 1773. godine. U crkvenoj riznici čuvaju se vrlo vrijedni primjerci sakralnog posuđa, pribora te misnog ruha. Unutrašnjost crkve nekoć su resile i mnogobrojne crkvene zastave, kao i zastave mnogobrojnih osječkih cehova, koje su se koristile prilikom svečanosti vezane uz svece zaštitnike pojedinih cehova. Pod crkve popločan je izvornim kvadratnim kamenim pločama koje crkvi daju neponovljiv štih davnih vremena.