Osječka Učiteljska škola osnovana je 1893., a s radom je počela 1. rujna iste godine kao Kraljevska muška učiteljska škola u Osijeku. Nastava se u početku održavala u šest prostorija prvoga kata donjogradske pučke škole, a upravljanje školom povjereno je profesoru Kraljevske velike gimnazije dr. Ivanu Rabaru.

Za četiri školske godine škola je u potpunosti profunkcionirala i stekla ugled, a time se postupno povećala i potreba za adekvatnijim prostorom za održavanje nastave. Unatoč inicijativama Gradskog školskog odbora iz 1895. o potrebi gradnje nove školske zgrade, Odjel za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade odreagirao je tek 1899. Iz Izvješća saznajemo da je Kraljevska vlada zaključila da se nova školska zgrada treba graditi kao samostojeća dvokatnica na velikom placu na kojem bi se trebale moći odvijati radionice te na kojemu će u budućnosti biti moguće sagraditi pokrivenu gombaonu (sportska dvorana), koja bi trebala služiti i svim javnim naučnim zavodima u Osijeku. Osječko je gradsko poglavarstvo odmah besplatno ustupilo zemljište na donjogradskom trgu na kojem se nalazila kuća Heinrich, koju je Grad imao u svome vlasništvu, i koju je planirao srušiti za potrebe gradnje učiteljske škole. Odmah nakon potpisivanja darovnog ugovora, 14. travnja 1900., krenulo se s natječajem za rušenje kuće Heinrich, da bi 12. svibnja taj posao već bio obavljen, pa se moglo nastaviti s drugim aktivnostima vezanim uz gradnju. Grad je odredio da škola mora biti sedam metara uvučena od ulične crte kako bi pred školom bio mali predvrt, da s obje strane zgrade mora imati slobodan prolaz, da će škola biti opskrbljena vodom, a školska će kanalizacija biti spojena na kanalizaciju susjedne pivovare Bauer. Na temelju natječaja gradnja škole povjerena je osječkom dvojcu arhitektu Adalbertu Baueru i graditelju Pavlu Wranki. Bauerovi predloženi nacrti odobreni su 12. rujna 1900., nakon čega se moglo početi s gradnjom. Gradnja škole trajala je nepunih godinu dana, tako da je 28. kolovoza 1901. već preseljen inventar iz donjogradske pučke škole u novu školsku zgradu u kojoj je nekoliko dana kasnije počela nastava. Nakon gradnje škole dovršene su i tri vježbaonice, uređen vrt te započelo lobiranje za gradnju zatvorene školske dvorane.Monumentalna secesijska samostojeća dvokatnica Učiteljske škole teško je nastradala u savezničkom bombardiranju Osijeka 14. lipnja 1944. Prilikom poslijeratne obnove zgrade s pročelja su uklonjene sve preostale secesijske štukature, a predvrt i bočni prilazi postali su cesta i javni prolaz. Učiteljska je škola 1965. prerasla u Pedagošku akademiju iz koje je proizišao osječki Pedagoški, a kasnije Filozofski fakultet. U zgradi Učiteljske škole danas djeluje Obrtnička škola, a odnedavno je u velikom školskom dvorištu napokon sagrađena i suvremena sportska dvorana koja odgovara zamislima naših predaka i koja služi ne samo školskoj mladeži, nego i građanima grada Osijeka.

DR. IVAN RABAR, UČITELJ I RAVNATELJ

Dr. Ivan Rabar, profesor osječke Kraljevske velike gimnazije, postavljen je 1893. za ravnatelja novoosnovane Kraljevske muške učiteljske škole u Osijeku. Profesor Rabar ujedno je postao i njezin glavni učitelj koji je predavao većinu glavnih predmeta, od narodnog jezika i krasopisa, preko njemačkog jezika do zemljopisa i povijesti. Na prijedlog dr. Rabara na školi su predavali i sljedeći profesori osječkih gimnazija: Antun Matić, matematika, geometrija, prirodoslovlje i prostoručno risanje, dr. August Langhofer, prirodopis, Felix Barušić, prirodopis, prirodoslovlje i slöjd radnje, Albin Ester, gimnastika. Gospodarstvo je predavao Bogdan Penjić, ravnatelj donjogradske pučke škole, a vjeronauk su predavali Ferdo Duhony, rimokatolički, i Jovan Janošević, grkoistočni. Osim što je ravnao školom i predavao većinu predmeta, dr. Rabar bio je imenovan i kustosom školskih učila te školskim knjižničarom. Nakon što je ustrojio novoosnovanu školu sljedeće školske godine umjesto dr. Rabara za ravnatelja je bio postavljen prof. Antun Pechan, ravnatelj učiteljske škole u Petrinji, a njega je 1900. zamijenio prof. Felix Barušić, nakon čije je smrti ravnateljstvo preuzeo prof. Mihael Erbić. Gradnja učiteljske škole odvijala se za vrijeme dok joj je ravnateljem bio prof. Felix Barušić.