Kuća Sekulić: Dvokatna uglovnica s 45 soba, 9 kupaonica i 9 kuhinja
Datum objave: 20. srpnja, 2020.
Reprezentativni je osječki secesijski niz kuća s predvrtovima u današnjoj
Europskoj aveniji sagrađen u jednom dahu u rasponu od dvije godine. Prva je kuća
u tome nizu bila kuća Nayer, sagrađena 1904., a posljednje su, 1906. godine,
sagrađene uglovnice Gillming-Hengl i Sekulić. Monumentalna jednokatnica
Gilmmning-Hengl, s izrazito visokim prizemljem i kupolom velikih dimenzija,
sagrađena je na zapadnom dijelu secesijskog niza, a dvokatna najamna uglovnica
Sekulić, s također zanimljivom kupolom, sagrađena je na istočnom dijelu toga
slavnoga gornjogradskog bloka.
Gradnju kuće naručio je potpukovnik osječke 78. pješačke pukovnije Nikola
Sekulić, no dvije godine poslije, 1908., vlasnica kuće postala je Ruža Plavšić,
a 1921. kuća je u vlasništvu Osiguravajućeg društva Jugoslavija. Kuću je 1905.
projektirao osječki graditelj Wilim Carl Hofbauer, a u cijelosti je bila
sagrađena već sljedeće godine. U kuću se moglo ući iz onodobne Chavrakove i
Teretne ulice kroz zasebne veže, u Chavrakovoj se nalazilo šest stanova, a u
Teretnoj tri velika stana za iznajmljivanje - tri su bila četverosobna, tri
peterosobna i tri šesterosobna. Unutar ukupno devet stanova kuća je imala 45
soba, devet kupaonica i devet kuhinja, te 36 nusprostorija, a u njoj je 1911.
stanovalo ukupno pedeset troje ljudi.U Državnom arhivu nisu sačuvani originalni
nacrti kuće, no iz sačuvane popratne dokumentacije saznajemo brojne detalje
vezane uz kupnju gradilišta te o suradnji dvaju susjeda glede razgraničenja i
ustupaka koje su si međusobno napravili kako bi obojici bilo omogućeno
realizirati svoje ideje. Iz tih dokumenata doznajemo da je Nikola Sekulić mogao
sagraditi dvokatnu samostojeću uglovnicu uz uvjet da sva pročelja kuće imaju
ukusno ukrašenu i uređenu fasadu te da prema Chavrakovoj ulici mora imati pet
metara širok predvrt, koji, pak, mora imati ukusnu prozračnu ogradu, a cijelom
duljinom svoga gradilišta, u obje ulice, trebao je popločati četiri metra širok
pločnik, što je Sekulić dao izvesti asfaltom. Pročelje kuće Sekulić u prizemlju
je obrađeno trakama glatke rustike, a glavna zidna ploha prvog i drugog kata je
glatka i tek pri vrhu ukrašena secesijskim štukaturama. Ugao je naglašen trima
rizalitima, erkerom, dvama balkonima ograđenim kovanim željeznim ogradama te na
vrhu poligonalnom kupolom s lanternom, pokrivenom limenim crjepovima. Glavni
ulaz u Europskoj aveniji naglašen je lukom čiji bočni nastavci natkriljuju po
jedan balkon u prizemlju. Datacija kuće, izvedena u žbuci, i danas je još
vidljiva na zapadnom, bočnom, pročelju kuće. Predvrt kuće Sekulić ograđen je
jednom od najljepših secesijskih ograda u našem gradu. Tijekom vremena
secesijska je dekoracija zidanih stupaca ograde predvrta znatno stradala i nije
bila ponovljena prilikom posljednje obnove uličnoga niza, 1980-ih.Ova je
reprezentativna dvokatna uglovnica jedan od simbola osječke secesije i svojim
položajem na križanju današnje Europske avenije i Ulice kardinala Alojzija
Stepinca zajedno s historicističkom dvokatnicom Kraljevskog sudbenog stola,
secesijskom trokatnicom Glavne pošte i secesijskom dvokatnicom Kästenbaum-Korsky
čini jedan od najprepoznativljivijih osječkih repera. Gledajući te četiri
zgrade, na jednom gradskom križanju imamo staru Austro-Ugarsku Monarhiju u malom
jer su autori tih zgrada cijenjeni arhitekti iz Zagreba, Budimpešte i Praga, a i
osječki graditelj Hofbauer u Osijek se doselio iz Beča.
WILHELM (WILIM) CARL HOFBAUER
Graditelj Hofbauer, rođen 5. svibnja 1850. u Beču, dobio je 27. srpnja
1897. ugarsko državljanstvo, a 1899. postao je hrvatski državljanin i primljen
je među građane Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. U Osijeku je sagradio
više reprezentativnih secesijskih zgrada, među kojima Židovsku školu, dvije
svoje kuće, Pejačevićev secesijski zdenac, hotel Schneller (danas Turist) i
druge. Iz Osijeka se odselio 1912.