Datum objave: 29. lipnja, 2020.
Zapadnu stranu nekadašnjeg Vijećničkog trga, današnjeg Parka kralja Petra
Krešimira IV., čini niz dvokatnica sagrađenih u stilu secesije i art dekoa. Kuće
sagrađene na ovoj prestižnoj lokaciji trebale su gledati na zgradu nove gradske
vijećnice i novog kazališta, koje su u doba secesije bile planirane na ovome
prostoru.
Nakon secesijskih kuća Bosanac, Korenić i Kerpner, u razdoblju između dva
svjetska rata, u ovome je uličnom nizu prva bila sagrađena kuća Kockar. Projekt
za gradnju naručila je udovica Desanka Kockar s djecom Jovankom, Milošem i
Veljkom. Kuću je u studenome 1927. projektirao osječki graditeljski dvojac
Wranka i Graff, a nacrt je odobren od strane Poglavarstva Slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka, 26. siječnja 1928., nakon čega je uslijedila gradnja.
Napredovanje gradnje kuće Kockar možemo si predočiti zahvaljujući sačuvanim
albumima s fotografijama Osječkog velesajma koji se čuvaju u Muzeju Slavonije.
Naime, fotografirajući različite paviljone Velesajma koji se svakog proljeća i
jeseni, od 1927. do 1932. godine, održavao na prostoru Vijećničkoga trga,
zabilježene su faze gradnje nekoliko kuća u Zvonimirovoj ulici te na zapadnoj
strani Vijećničkog trga, među kojima i kuće Kockar.Pročelje ove ugrađene
dvokatnice decentno je ukrašeno u prizemlju glatkom rustikom, a u zoni prvog i
drugog kata glatkim pilastrima, među kojima su upušteni otvori prozora i
balkonskih vrata. Središnjim dijelom prvog i drugog kata dominiraju dvostruki
balkoni ograđeni jednostavnom kovanom ogradom. Nad krovnim vijencem bočnih
plitkih rizalita izdižu se niske atike s balustradom. U kuću se ulazi kroz
široki kolni ulaz u kojemu je još uvijek dobro očuvan izvorni oslik kojim se
imitirao mramor, a sačuvan je i pozlaćeni natpis vlasnika tvrtke Hermanna
Wirrera, koja je izvela marmorizaciju. Wirrerova tvornica cementne robe i
umjetnoga kamena osnovana je 1907., a proizvodila je umjetno kamenje, umjetne
mramorne nadgrobne spomenike, kamene klupe za perivoje, cijevi za kanalizaciju,
cementne ploče, cigle, a izvodila je i kiparske radove.Kako stoji u osječkom
Hrvatskom listu iz 1927.: „...osobiti specijalitet (ove tvrtke bio je) umjetni
mramor najčišćeg stila koji za nekoliko dana ne možete razlikovati od pravoga
mramora, a cijena mu je niska“.Iz haustora ulazi se ravno u malo dvorište, a
desno na stubište koje je ograđeno elegantnom kovanom željeznom ogradom koja
počinje monumentalnim "blumenštenderom", u kojemu su nekoć bili raskošni
primjerci asparagusa, aspidistri, ili drugog cvijeća kojim su se domaćini
ponosili. Stanovi prvog i drugog kata znatno su veći od onoga u prizemlju kuće,
a imali su i po dva zasebna ulaza, čime je postignuta funkcionalna razdioba
prostora. Naime, često su stanovi imali zaseban, reprezentativniji glavni ulaz
za vlasnike i goste te manje reprezentativan ulaz za poslugu i unos namirnica,
rublja i ogrijeva. Izrazito velika blagovaonica s funkcijom salona, spavaća soba
i Herrenzimmer, bili su okrenuti ulici, a sobe za djecu prema dvorištu.
Kuhinjski dio stana nalazio se na kraju dvorišnog krila, u kojem su bili ostava
i soba za poslugu. U podrumu je bila praonica rublja, stančić za kućepazitelja,
ostava za namirnice i ogrijev. U stanu na prvom katu donedavno je još bio očuvan
gotovo cjelokupan interijer iz vremena useljenja u kuću 1928.
godine.