Secesijska jednokatna ugrađena kuća obitelji Erbić projektirana je u srpnju 1910. godine. Kuću je projektirao osječki graditelj Pavao Wranka, a nacrt je od strane Građevnog odbora Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka odobren 1. kolovoza iste godine. Ova široka katnica sagrađena je u onodobnoj Teretnoj, a danas Ulici kardinala Alojzija Stepinca. Na prvom katu i u prizemlju bila su projektirana četiri prostrana stana čije su reprezentativne sobe bile orijentirane prema ulici, a pomoćne sobe, kuhinje, smočnice, kupaonice i zahodi prema dvorištu. Podrumske su prostorije gotovo identično organizirane kao one u prizemlju kuće. Projekt za gradnju kuće naručili su Dragica i Mihovil Erbić koji su nekoliko godina nakon njezine gradnje napustili Osijek i s djecom se preselili u Zagreb.

Njihov najmlađi sin Berislav, koji je bio jako posvećen vjeri, i ovu kuću smatrao svojim dvorcem, umro je Zagrebu kao maturant 1929. godine. Nakon njegove prerane smrti roditelji su kuću darovali isusovcima kao “Zadužbinu Berislava Erbića“. Isusovci su u kući uredili kapelicu koja je, zajedno s kućom, svečano blagoslovljena 10. listopada 1933. Kapelica je bila posvećena svetom Mihovilu, kako se zvao vlasnik kuće, umirovljeni školski inspektor Mihovil Erbić. Djelujući do danas u ovoj kući isusovci su u međuratnom razdoblju i tijekom Drugog svjetskog rata mukotrpnim radom uspjeli organizirati gradnju novoga isusovačkog hrama na Gajevom trgu. To izvanredno zamišljeno arhitektonsko i urbanističko djelo počelo se graditi 1940., a nedovršeno je srušeno 1948. godine. Autor ovog velebnog projekta bio je etablirani ljubljanski, bečki i praški arhitekt Jože Plečnik. Prema njegovoj genijalnoj zamisli Gajev trg iz gradske tržnice trebao je biti preobražen u skladan sakralni kompleks. Crkva je bila planirana u obliku elipse, oko koje je bila zamišljena galerija, a crkveni toranj, koji je trebao biti stambena šesterokatnica, trebao je biti spojen s crkvom nadsvedenim hodnikom ispod kojeg bi mogli prolaziti pješaci i automobili. Crkveni stambeni toranj trebao je imati i električno dizalo, a crkva se trebala imati i centralno grijanje. Ovaj iznimno zahtjevan graditeljski pothvat, započet uoči Drugog svjetskog rata, nije se tijelom rata uspio do kraja ostvariti, tako da su ga komunističke vlasti kao nedovršenu crkvenu građevinu počele rušiti 10. veljače 1948. godine. Spletom nesretnih, ratnih i poslijeratnih političkih okolnosti Osijek je ostao bez jednog od vrhunskih djela moderne arhitekture koje je zamislio jedan od najznačajnijih srednjoeuropskih arhitekata toga razdoblja Jože Plečnik. O nastanku i nestanku ovog arhitektonskog djela osječki je novinar Damir Svoboda 2002. objavio knjigu “Mrlja na obrazu grada, Gradnja i rušenje Svetišta Srca Isusova na Gajevu trgu u Osijeku“. Sjećanje na izgled ovog sakralnog kompleksa sačuvano je na slici Johanna Rocha koja se i danas čuva u kući Erbić, u kojoj je ideja o gradnji Plečnikove crkve i nastala.

Pavao Wranka – graditelj i veletrgovac

Ovlašteni graditelj i veletrgovac drva poljskoga podrijetla Pavao Wranka u Osijek je došao pred kraj 19. stoljeća u povodu gradnje historicističke, neogotičke, gornjogradske župne crve sv. Petra i Pavla. U Osijeku se udružio s mladim osječkim arhitektom Adalbertom Bauerom s kojim je realizirao decentne secesijske kuće. U Gornjem gradu sagradio je jednokatnu uglovnicu Bauer-Wranka i ugrađenu katnicu osječkog gradskog fizika dr. Alfonsa Muže, a u Donjem gradu sagradio je samostojeću secesijsku dvokatnicu osječke Učiteljske škole, tzv. preparandiju (poslije Škola učenika u privredi). Nakon Bauerove prerane smrti Wranka je nastavio intenzivnu graditeljsku djelatnost sagradivši više kuća u stilu secesije i art décoa, većinom u Gornjem gradu.