Zgrada Okružnog zavoda za osiguranje radnika, današnji centralni osječki Dom zdravlja, najveći je osječki primjer arhitekture moderne. Nakon natječaja raspisanog krajem 1934. godine, do roka predaje 4. veljače 1935., pristiglo je više zanimljivih arhitektonskih rješenja. Ona su trebala pod jednim krovom objediniti ambulantnu namjenu, terapijsku i kurativnu cjelinu, urede, ljekarnu i druge popratne sadržaje. Za članove natječajnog ocjenjivačkog suda imenovani su arhitekti Vladoje Aksmanović i Pavao Deutsch, arhitekt Branimir Iveković kao voditelj Tehničkog odjela Središnjeg ureda za osiguranje radnika, Vilim Haramija kao predsjednik Središnjeg ureda za osiguranje radnika, i Andrija Krbavac kao predsjednik Okružnog ureda za osiguranje radnika u Osijeku.

Prvonagrađeni je projekt bio zamisao arhitekta Drage Iblera koji je ovaj projekt osječkog OUZORa-a osobno smatrao svojim najboljim radom. Autori drugonagrađenog projekta bili su arhitekti Bela Auer i Zlatan Vrkljan koji su predložili tri varijante, od kojih je ona pod oznakom C natječajnom sudu bila najzanimljivija. Treću je nagradu ocjenjivački sud dodijelio projektu zagrebačkog arhitektonskog dvojca Zlatka Kauzlarića i Stjepana Gomboša. Znamo da je u užoj konkurenciji bio i projekt zagrebačkog arhitekta Stjepana Planića. Natječajni je sud odlučio da će se današnji Dom zdravlja graditi prema drugonagrađenom projektu arhitekata Auera i Vrkljana. Građevinska je dozvola izdana dana 5. rujna 1936. godine, a uporabna dozvola 7. rujna 1938., odnosno 24. veljače 1939. godine. Ta je, sto deset metara duga i šezdeset metara široka zgrada tlocrta razvedenog u obliku slova H, do danas sačuvala izvorni tlocrtni raspored i dio diskretne dekoracije. Svojim položajem, uz aveniju koja vodi od Gornjega grada, oko Tvrđe do Donjega grada, dominira velikim parkovnim prostranstvima u neposrednoj blizini barokne gradske jezgre Tvrđe.Arhitekt Bela Auer, sin zagrebačkog slikara Roberta Auera i supruge mu Leopoldine, rođen je 1899., u Zagrebu. Školovao se na bečkoj Visokoj tehničkoj školi pri čemu je pohađao i privatni seminar znamenitog bečkog arhitekta Adolfa Loosa. Realizirao je niz javnih zgrada i građanskih vila među kojima i vlastitu vilu na Rokovom perivoju u središtu Zagreba. Umro je u Zagrebu, 1975. godine.Zvonimir Vrkljan rođen je 1902. godine, u Vukovaru, a arhitekturu je studirao na Arhitektonskom odjelu netom osnovane Tehničke visoke škole u Zagrebu. Specijalizirao se u Rimu i Firenci, a zahvaljujući brojnim međunarodnim kongresima bio je upoznat sa suvremenim tokovima europske arhitekture. Njegovim arhitektonskim opusom uz građanske vile dominiraju zgrade obrazovnih namjena od gimnazija do kompleksa zgrada zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. U više je navrata bio dekan Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1999., u 97. godini.

KAKO JE PROJEKT DOŽIVLJAVAO IBLER

Iz knjige dr. sc. Željke Čorak “U funkciji znaka/Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata“, doznajemo kako je svoj osječki projekt osobno doživljavao prvonagrađeni arhitekt Ibler: “Do izgradnje mi je bilo mnogo stalo i budući da sam želio tu stvar svakako realizirati, jer sam je smatrao svojim možda najboljim ostvarenjem, pokušao sam ovaj put političkim makinacijama. Bilo je upravo nekako pred izbore. Ja sam se obratio ministru Kreki za ovu stvar, ali prije nego sam prešao na suštinu, ja sam mu kao pomoć izbornom fondu obećao izvjesnu svotu. On je pristao i ugovor je za gradnju bolnice bio potpisan. Dobro raspoložen i ispavan izlazim vam ja na zagrebačkom kolodvoru iz spavaćih kola i kupujem novine. U taksiju počinjem čitati naslove: MINISTAR KREKA SMIJENJEN. I tako je (propala) moja bolnica koja bi mi, da nisam ništa drugo napravio, zagarantirala europsko ime“.