Ulični niz historicističkih prizemnih, jednokatnih i dvokatnih kuća nastao u posljednjem desetljeću 19. stoljeća u Jägerovoj ulici do danas je ostao gotovo u cijelosti sačuvan. U sredini se toga niza izdvaja visokoprizemna poluugrađena vila sa širokim vrtom ograđenim visokom raskošno oblikovanom kovanom ogradom s vratnicama uskog pješačkog i širokog kolnog ulaza. Vili se osim pješice moglo prići i kočijom. I danas sačuvana historicistička drvena konstrukcija s krovom omogućavala je neometan ulazak i izlazak iz kočije u različitim vremenskim uvjetima. Naime, široko je dvorište omogućavalo organizaciju kružnog obilaska i prolaska kroz nadstrešnicu koja je bila konstruirana u ravnini glavnog ulaza u vilu. Prozračna i prostrana nadstrešnica omogućavala je nesmetan izlazak iz kočije za kišnih i snježnih razdoblja, a bila je i izvrsna zaštita od sunca u ljetnim mjesecima. Iza nadstrešnice protezao se veliki vrt.

Vila je sagrađena 1893. godine prema projektu arhitekta Ambora i najraskošniji je primjer svoje vrste toga doba u Osijeku. Dao ju je za potrebe stanovanja svoje obitelji sagraditi Adam plemeniti Reisner, sin osnivača i vlasnik osječke Tvornice žigica, koja je utemeljena 1856. godine u današnjoj Reisnerovoj ulici. Vila je projektirana kao zatvoreni kubus s visokim bogato razvedenim mansardnim krovištem koje je pokriveno eternit-pločama. Ulično je pročelje ujednačenim ritmom izmjene velikih i malih prozora, njihovom koncentracijom u rizalitu i probojem atike u razvedeni mansardni krov, dinamiziran metalnim historicističkim urnama s girlandama, skladno oblikovano. U vrhu središnjeg dijela pročelja dominira maskeron. Na prozorima podrumskih prostorija i na prozorima gospodarskih i pomoćnih prostorija prizemlja nalaze se kovane rešetke koje u sredini imaju inicijal prezimena Reisner, a jednaki se inicijali javljaju na dvokrilnim vratnicama kolnog ulaza. Raskošna je vanjština vile u unutrašnjosti još više odskakala od uvriježenih gradnji toga doba. Naime, glavni se salon vile nalazio u središtu kuće i okružen je susjednim prostorijama, tako da na zidovima osim vrata nema drugih otvora, a svjetlost je u prostoriju dolazila, kao i danas, kroz ostakljeni strop iznad kojeg je, također stakleni, krovni pokrov. Kako je raskošno bio ukrašen ovaj središnji salon saznajemo zahvaljujući jednoj fotografiji koja se čuva u Zbirci fotografija Muzeja Slavonije. Na fotografiji se vidi jedan segment salona čija je okosnica skulptura izrazito velikih dimenzija okružena palmama i aspidistrama. I ta se skulptura čuva u Zbirci skulptura i natpisa Muzeja Slavonije i stalno je izložena javnosti. Mramorna je skulptura Venere djelo rimskog kipara Adolfa Apollonia, koji je, među ostalim, 1919. - 1920. godine bio i gradonačelnik Rima. U knjižnici Muzeja Slavonije sačuvan je i dio knjižnice ove iznimno značajne osječke obitelji, a i ulica u kojoj je osnovana njihova Tvornica žigica, koja je donedavno djelovala, nosi naziv Reisnerova ulica.

KRATKA POVIJEST OBITELJI I ŠIBICARE
Tvornicu žigica u Osijeku utemeljio je 1856. godine Emerich pl. Reisner u suradnji s Josefom Fözmayerom, a upravljanje tvornicom nastavio je najstariji Emerichov sin Adam pl. Reisner, koji ju je modernizirao i pretvorio u dioničko društvo. Adam pl. Reisner, za kojega je projektirana vila u Jägerovoj ulici, u kojoj se danas nalazi dječji vrtić, rođen je u Osijeku 1855., gdje je i pokopan 1939. godine. Oženio se Marijom Pfeiffer, s kojom je imao troje djece, koja su sva rođena 1880-ih godina. Nažalost, golemi tvornički kompleks osječke šibicare, nekadašnji ponos grada Osijeka, već desetljećima propada i pretvara se u ruglo grada iako je jedan od najznačajnijih preostalih primjera osječke industrijske arhitekture i toponim Gornjeg grada.