Kuća Oskara Friml Antunovića - strastvenog skupljača tragova osječke prošlosti
Datum objave: 20. siječnja, 2020.
Na sjevernoj strani Gajevog trga proteže se skladan niz katnica sagrađenih
krajem 19. stoljeća u stilu historicizma te jedna secesijska uglovnica sagrađena
1902. godine. Među ovim stilski ujednačenim pročeljima nejneupadljivija je ona
koja nosi kućni broj 4.
Prema podacima koji se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku saznajemo da je
kuća projektirana 1898. godine za bračni par Friml. Kata i Oskar Friml bili su
posjednici, a Oskar je bio i glavni predstojnik osiguravajućeg društva Hazai. U
godini kada su se odlučili graditi ovu kuću rodila im se kći Margita, a nekoliko
godina kasnije, 1901., rodio im se i sin Teodor Antun. Frimlovi su svome
prezimenu pridodali naziv Antunović, vjerojatno kao oznaku podrijetla prema ocu
Antunu Frimlu, ravnatelju Zemaljske srednjoročne štedionice.Oskar Friml
Antunović rođen je 1871. u Petrovaradinu, a umro u Osijeku 1934. Bio je
strastveni sakupljač tragova osječke prošlosti, pa je zahvaljujući njegovom
entuzijazmu i velikim materijalnim ulaganjima do danas, u različitim zbirkama
Muzeja Slavonije ostao sačuvan velik broj najstarijih osječkih kazališnih
plakata, ex librisa, i novina iz 19. stoljeća, grafičkih prikaza Osijeka iz 17.
i 18. stoljeća i mnogih drugih, naoko nevažnih dragocjenih predmeta iz
svakodnevnog života Osječana. Kuća Friml na Gajevom trgu 4, osim što je bila
građena za velikog osječkog bibliofila i zaljubljenika u svoj grad, ima za
Osijek golemo kulturno-povijesno značenje, jer je u njoj 1909. osnovan Klub
hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku. U stanu na prvom katu ove kuće
stanovao je jedno vrijeme osječki književnik i kulturni djelatnik Rudolfo
Franjin Magyer. U njegovom je stanu 3. listopada 1909. osnovan Klub hrvatskih
književnika i umjetnika u Osijeku, koji je djelovao do uspostave Nezavisne
države Hrvatske. U svibnju 1941. godine ustaške su vlasti zatvorile osnivača
kluba Rudolfa Franjina Magyera, a za to vrijeme agilna ustaška mladež provalila
je u prostorije kluba i uništila vrijednu arhivu Kluba hrvatskih književnika i
umjetnika. Klub je imao čitav niz sekcija koje su aktivno radile na promicanju
književnog, likovnog i glazbenog stvaralaštva, a osobito su se istakli
izdavanjem knjiga i časopisa, među kojima je iznimno značajan bio časopis Jeka
od Osijeka, koji je izlazio od 1918. do 1924. godine, a sadržavao je pjesme,
pripovijetke i ilustracije članova i pobornika kluba te adresar grada Osijeka.Za
likovnu scenu Osijeka posebno je bio značajan zbornik "Mi" koji je izišao godinu
dana nakon osnutka Kluba, a sadržavao je iznimno vrijedne ilustracije osječkih
umjetnika među kojima najviše onih Dragana Melkusa i Dragutina Renarića.
Prekrasan secesijski oblikovani logotip zbornika "Mi", otisnut zlatotiskom
kreacija je slikara Dragana Melkusa, kao i secesijski stilizirane vinjete na
više mjesta ovoga jedinstvenoga zbornika. Godine 1919. kada je klub obilježavao
desetu obljetnicu postojanja prema zamisli slikara Melkusa izvedena je, u više
primjeraka, mramorna plaketa s logotipom Kluba i naznačenim datumima osnutka i
proslave.
U KUĆI STANOVAO I DR. WEISSMANN
U ovoj je kući do početka Drugog svjetskog
rata stanovao i poznati osječki odvjetnik dr. Hermann Weissmann, koji je, poput
Oskara Frimla, koji je kuću dao sagraditi, bio strastveni bibliofil i u svome je
stanu imao brojna umjetnička djela. Njegova bogata knjižnica s oko 4000 knjiga
sačuvana je u osječkom Muzeju Slavonije. Weissmann ju je uoči odvođenja u logor
uspio pohraniti u ondašnjem Gradskom muzeju, a zahvaljujući tome spašena je od
uništenja. Osječki odvjetnik, bibliofil i kolekcionar umjetnina Hermann
Weissmann rođen je 1884. u Virovitici, a ubijen je u Koncentracijskom logoru
Auschwitz 1942. godine. Muzej Slavonije u više zbirki čuva vrijednu građu koja
potječe od ovog značajnog osječkog bibliofila i kolekcionara, a uskoro će o
njegovome bibliotečnom i umjetničkom blagu biti otvorena i prigodna
izložba.