Datum objave: 30. prosinca, 2019.
Zgrada današnjeg osječkog Hrvatskog narodnog kazališta svečano je otvorena
31. prosinca 1866. godine, izvedbom svečane predstave čiji je program osmislio
ugledni Osječanin Felix Lay.
Osječka kazališna zgrada nije bila investicija Grada, Županije ni Kraljevine,
nego nekolicine bogatih osječkih plemića i uglednih građana koji su željeli u
svome gradu imati prostor za izvedbu gostujućih kazališnih družina te prostrane
salone i plesne dvorane za primjereno odvijanje bogatoga društvenoga života
grada. Osnovali su 1865. godine dioničko društvo, među sobom rasprodali dionice
i počeli proceduru otkupa zemljišta nasuprot monumentalnoj klasicističkoj
županijskoj palači. Kazališna zgrada prva je građevina sagrađena na proširenom
prostoru starog gornjogradskog trga čijom je parcelacijom nastao reprezentativan
niz jednokatnih i dvokatnih ranohistoricističkih stambeno-poslovnih kuća,
hotela, kazališta s kasinom te sinagoge. Za gradnju kazališta raspisan je
natječaj na kojem je izvedba povjerena onom pod šifrom "Aspius", a iza kojega je
stajao osječki graditelj Karl Kalusner, a izveo ju je, također osječki graditelj
Alois Flambach. Flambach je potpisao i projekte većine kuća sagrađenih u ovome
stilski homogenom uličnom nizu.
Kazališna je zgrada simetrično koncipiranog
pročelja s devet ulaza od kojih je glavni i najveći smješten u središtu
pročelja. U južnom, desnom krilu zgrade, smješteni su gledalište i pozornica, u
sjevernom krilu uredske su prostorije, dok se čitavom širinom prvoga kata,
okrenutog prema ulici, proteže anfilada od četiri prostrane dvorane nejednakih
veličina, od kojih je najveća služila kao plesna dvorana. Plesna dvorana bila je
dekorirana velikim stilskim zrcalima i uljanim slikama osječkog slikara Antona
Arona. Ove su slike nakon rekonstrukcije kazališne zgrade, u međuratnom
razdoblju, završile u depou osječkog Muzeja, odakle su vraćene na izvorno mjesto
prilikom posljednje obnove koja je uslijedila nakon požara izazvanog tenkovskim
projektilom tijekom velikosrpske agresije na Osijek 1991. godine.
Kazališne
predstave od otvorenja zgrade 1866. godine davale su putujuće glumačke skupine
koje su sezonski zakupljivale zgradu sve do 7. prosinca 1907. godine, kada je
održana prva predstava novoosnovanog Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Osječko Hrvatsko narodno kazalište drugo je nacionalno kazalište, nakon Zagreba,
u Hrvatskoj. Odbor za osnutak nove hrvatske kazališne ustanove održan je 23.
travnja 1907., u hotelu Rajal, a osnivačka skupština održana je 9. svibnja iste
godine. Prvu kazališnu predstavu ansambl osječkog HNK održao je u varaždinskom
kazalištu 3. listopada 1907., a drugo gostovanje održano je u Karlovcu, u
studenome iste godine.
U predvečerje 7. prosinca 1907., u svečanim odijelima
počelo se pred osječkim kazalištem okupljati mnoštvo svijeta kako bi nazočili
svečanom otvorenju drugoga narodnoga kazališta u Hrvatskoj. Radosni ljudi
stiskali su jedni drugima ruke, ljubili se, grlili i veselili pred kazalištem
pred kojim valjda nikada ranije nije bilo tolike radosti, zanosa, oduševljenja i
suza kao te večeri.
DIONIČKO DRUŠTVO ZA GRADNJU KAZALIŠTA
Svoju potrebu i želju za gradnjom
ovoga osječkog kazališnog hrama iskazalo je sljedećih dvadeset osoba koje su
1865. godine utemeljile Dioničko društvo za gradnju kazališta i kasina: major
Malinovski, grof Adolf Pejačević, barun Gustav Prandau, Ivan Kapistran pl.
Adamović, Petar pl. Modesti, Hugo Marinović, Josef Fözmayer, Elias Mohl, Anton
Lay, Petar Vujić, Martin Szödényi, Johann N. Hermann, Leopold Hiller, Heinrich
Füller, Michael Cseh, Stefan Heim, Franz Hrabal, Alois Flambach, Alferd Kresz i
Josef Szabo. Odborom je predsjedao barun Gustav Prandau koji je sufinancirao i
gradnju zgrade bečkog Musikvereina, i čije je ime ugravirano na jednoj od
svirala orgulja tog prestižnog svjetskog hrama glazbe.