Osječki liječnik dr. Branislav Grčić pomno je, poput Gillmingovih, planirao gradnju svoje dvokatnice u nastavku reprezentativnog secesijskog niza u današnjoj Europskoj aveniji.
Naime, kupivši vrlo širok plac u slijedu nakon dvokatne uglovnice dr. Alfreda Kästenbauma-Korskog naručio je nacrte u atelijerima zagrebačkih arhitekata Sunka, Kovačića i Ehrlicha. Na temelju njihovih predloženih nacrta odlučio se za gradnju kuće prema nacrtima arhitekta Donisa Sunka, koji je 1910. na glavnom osječkom trgu već sagradio reprezentativnu trokatnu secesijsku uglovnicu Prve hrvatske štedionice.

U Državnom arhivu u Osijeku čuva se projektna dokumentacija u kojoj su i dvije varijante prizemlja kuće s jednim i s dva poslovna prostora te nacrtima za sve tipove stolarije od ulaznih vratnica, ulaznih vratnica stanova, sobnih vratnica i nekoliko tipova prozora. Svih pet komfornih četverosobnih stanova, svaki po 200 kvadrata te poslovni prostor i liječnička ordinacija imali su etažno centralno grijanje koje je 1914. izvela zagrebačka tvrtka Vilim Brückner i drug. Posebno je zanimljivo što je u potkrovlju Grčićeve kuće jednim od projekata bilo predviđeno i uređenje fotografskog atelijera koji je, čini se, bio realiziran u zasebnoj dvorišnoj prizemnici. Neobično je, također, što kućna praonica rublja nije bila pozicionirana u podrumu, nego u potkrovlju kuće, gdje se još uvijek nalazi sačuvana originalna zidana peć s kotlom te metalnim vratašcima izrađenim u osječkoj ljevaonici. Uz praonicu se nalazi i prostrana terasa koja se proteže nad gospodarskim traktom stanova na kojoj se moglo sušiti rublje. Doprema drva i uglja za loženje peći kućne praonice u potkrovlju bila je omogućena vanjskim teretnim liftom koji više nije sačuvan.
Komforni četverosobni stanovi organizirani su vrlo funkcionalno tako da se tri velike sobe, Herrenzimmer, salon i spavaća soba nalaze uz ulicu, a velika blagovaonica okrenuta je dvorištu i povezana je s gospodarskim traktom kuće u koji se ulazi i zasebnim prolazom iz predvorja i balkona. Prostrana kupaonica i odvojeni zahod osvjetljavaju se i prozračuju prozorima koji gledaju na svjetlarnik iz kojeg se osvjetljava i prozračuje i zasebni zahod u gospodarskom dijelu kuće, namijenjen posluzi koja u toj zoni stana ima i zasebnu sobu smještenu uz kuhinju, ostavu i smočnicu.
Dr. Branislav Grčić rođen je 1. listopada 1870., u Dalju, medicinu je studirao u Beču, a oženio se u Budimpešti, 24. srpnja 1917. Jelenom Lalošević, kćerkom predsjednika mađarske Kraljevske kurije s kojom je imao troje djece od kojih se prvo rodilo u Budimpešti 1918., drugo u Osijeku 1919., a treće u Novom Sadu 1923. Privatnu je liječničku ordinaciju imao u sklopu svoje novosagrađene kuće koju je sagradio još kao neoženjeni pedesetčetverogodišnjak.

CIJELA OBITELJ ZAVRŠILA U LOGORU
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske obitelj dr. Branislava Grčića bila je zbog rasnih zakona protjerana iz svoje kuće i poslana u logor. Koliko je obitelj bila financijski moćna, unatoč ratnim neprilikama, govore nam podaci koje mi je povjerio dr. Aleksander Grčić (1923. - 2006.), najmlađi sin dr. Branislava Grčića. Cijela je obitelj završila u logoru u Požegi, a njega su kao osamnaestogodišnjaka uspjeli prethodno poslati u Budimpeštu, gdje je cijeli Drugi svjetski rat proživio u hotelu Astoria studiravši pravo. Obitelj je za izbavljenje iz logora dala četiri nekretnine, a nakon završetka rata vratili su se u Osijek gdje im je i komunistička vlast konfiscirala ovu kuću. Dr. Branislav i Jelena Grčić stanovali su nakon rata u jednom stanu ove kuće s drugim stanarima koje im je komunistička vlast, zbog prevelike kvadrature, uselila pod izlikom stambene krize, ali i kao kaznu za, novim vlastima osobito mrsko, buržujsko podrijetlo.