Zgrada Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sagrađena u Osijeku bila je prva zgrada te vrste u ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. O potrebi njezine gradnje raspravljano je u proljeće 1892., nakon čega je sastavljen Odbor za upravljanje gradnjom u kojem su bili sljedeći članovi: Julije Miskolczy, Antun Bošnjak, Stjepan Heim, Josip Sedlaković, Anton Pšik, Franjo Bengyel, Julije Frank, Josip Kunetz, Friedrich Philipp i Franjo Wybiral. Prvobitno je zgrada trebala biti sagrađena u Kolodvorskoj (današnjoj Radićevoj ulici), a zatim je na molbu Komore lokacija promijenjena i dogovoreno je da gradilište bude u Kapucinskoj ulici (današnja Europska avenija), nasuprot onodobne remize konjskog tramvaja.

Projektiranje zgrade povjereno je arhitektu Hugi Engelsrathu, nakon čije je iznenadne smrti projektiranje i nadzor gradnje nastavio inženjer Julijo Hermann, a gradnju je vodio osječki graditelj Pavao Rohrbacher. Gradnja palače počela je 1. travnja 1893., a završena je krajem srpnja 1894. godine.Svečanom su otvorenju 28. listopada 1894., kako spomen-knjiga navodi, nazočili moćni čimbenici u zemlji i državi na čelu s velikim županom Virovitičke županije i Grada Osijeka dr. Teodorom grofom Pejacsevichem, gradonačelnikom Antunom Rotterom, ministrom trgovine Belom pl. Lukacsem i hrvatskim banom Károlom grofom Khuen-Héderváryjem. U velikoj je dvorani vijećnice postavljena kamena spomen-ploča s istaknutim osobama zaslužnim za gradnju zgrade, od cara Franje Josipa I., preko bana grofa Khuen-Héderváryja, ministra trgovine Bele pl. Lukacsa, do onodobnog predsjednika osječke komore Julija Miskolczyja i njegovog prethodnika, za kojeg je gradnja započela, Adama pl. Reisnera, do inženjera Julija Hermanna i graditelja Pavla Rohrbachera.Nakon svečanih besjeda u dva sata popodne uslijedio je svečani banket u velikoj dvorani osječkog kasina, danas foaje na katu Hrvatskog narodnog kazališta, na kojem je sudjelovalo oko 400 osoba i na kojemu je palo bezbroj značajnih zdravica i govora sa strane svih mjerodavnih sudionika. Nakon banketa u kazalištu je bila organizirana izvedba Verdijeve opera Il Trovatore, kojoj su u sjajno okićenoj loži do kraja nazočila oba visoka gosta s pratnjom. Nakon opere cijenjeni su gosti u velikoj pratnji otpraćeni na gornjogradski željeznički kolodvor odakle su posebnim vlakom otputovali u Budimpeštu, ispraćeni ushićenim usklicima Osječana.Nad središnjim se rizalitom palače ističe trokutasti zabat u kojem su uz središnji grb u visokom reljefu izvedene alegorijske figure rimske božice Minerve, zaštitnice obrtnika, i Merkura, boga trgovine. Nad zabatom stoji skulptura, alegorijska figura vrhovnog rimskog boga Jupitera, izvedena od keramike u prirodnoj veličini. Zgrada, u nekoliko navrata obnavljana, i danas služi izvornoj svrsi, i u njoj djeluje županijska ispostava Hrvatske gospodarske komore.

OSJEČKI PRIMJER SLIJEDILI MNOGI
Koliko je značajna bila gradnja palače osječke Trgovačko-obrtničke komore najbolje nam potvrđuje citat iz spomen-knjige Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju tiskane u Osijeku 1904. godine: “Vrijedno je ovdje zabilježiti, da je to u opće bila prva zgrada, koja je u zemljama krune sv. Stjepana podignuta iz sredstava i u svrhe trgovačko-obrtničke komore. Kašnje su i mnoge druge komore slijedile primjer naše komore, te su si podigle vlastite zgrade, tako komora u Pečuhu (g. 1895.), Miskolczu (g. 1896.), Aradu (g.1897.), Szegedinu (g. 1897.), Budimpešti (g. 1900.), Zagrebu (g. 1904.).“